Povijest Oroslavja neraskidivo je povezana s dvama dvorcima, moćnim plemićkim obiteljima i raskošnim perivojima u kojima su boravili istaknuti umjetnici. Barokni portali njihovih parkova udaljeni su tek 300-tinjak metara, što Oroslavje čini rijetkim primjerom mjesta u kojem su na tako malom prostoru postojala dva velikaška sjedišta.
Oko dvoraca Oroslavje Gornje i Oroslavje Donje stoljećima se odvijao velik dio gospodarskog, društvenog, kulturnog, pa čak i sportskog života grada. Prema podacima Turističke zajednice, upravo su oroslavski plemići među prvima u ovaj kraj donijeli tenis, mačevanje, jahanje i skijanje.
Raskošni dvorac s tornjićem i satom
Stariji od dvaju posjeda bio je Oroslavje Gornje. Pretpostavlja se da je na tom mjestu još u 16. stoljeću postojala kurija grofova Ratkaj, dok je gradnja kasnijeg dvorca započela vjerojatno tridesetih godina 17. stoljeća, u vrijeme Julija Čikulina.
Dvorac su poslije preuzeli grofovi Sermage, koji su ga temeljito preuredili i dali mu prepoznatljiva barokna obilježja. Bila je to četverokrilna građevina s unutarnjim dvorištem i okruglim kulama. Na glavnom pročelju isticao se tornjić sa satom, a zanimljivo je da je to bio jedini dvorac obitelji Sermage pokriven crijepom umjesto tada uobičajenom šindrom.
Ivan Franjo Čikulin u dvorcu je imao jednu od najbogatijih knjižnica sjeverozapadne Hrvatske, s djelima istaknutih europskih pravnika, filozofa i književnika.
Liszt je u Oroslavju boravio dvaput
Posebnu vrijednost dvorcu davao je raskošni perivoj oblikovan po uzoru na Versailles. U njemu su se nalazili jezero s otočićem, uređene šetnice te brojne skulpture. Do danas su sačuvani kipovi Flore i Satira, koji se ubrajaju među rijetke sačuvane barokne skulpture mitoloških bića u Hrvatskoj.
Ljepota dvorca i perivoja privlačila je brojne ugledne goste. Među njima je bio i jedan od najvećih pijanista i skladatelja 19. stoljeća, Franz Liszt.
Povijesni zapisi otkrivaju i točne datume njegovih posjeta. Liszt je, putujući iz Graza prema Zagrebu i potom natrag, u Oroslavju boravio 26. i 28. srpnja 1846. godine. Ugostio ga je Dioniz Sermage, a slavni je glazbenik održao koncert za tamošnje plemstvo.
Krajem 19. stoljeća dvorac je kupio Ljudevit Lujo Vranyczany-Dobrinović, poznati mecena i ljubitelj umjetnosti. Perivoj je dodatno uredio u romantičarskom i historicističkom duhu, a u dvorcu su boravili poznati slikari i književnici. Među njima bili su Vlaho Bukovac, Nikola Mašić i Bela Čikoš Sesija. Bukovac je ondje portretirao vlasnika Luju Vranyczanyja, ali i naslikao sam dvorac.
Od plemićkog doma do tekstilne tvornice
Velike promjene stigle su nakon Prvoga svjetskog rata. Zagrebački industrijalac Milan Prpić kupio je početkom 1920-ih oba oroslavska dvorca. Donji dvorac odabrao je za stanovanje svoje obitelji, dok je Gornji prenamijenio u tekstilnu tvornicu.
Bio je to početak snažnog industrijskog razvoja Oroslavja, koje je poslije postalo jedno od najvažnijih tekstilnih središta Hrvatskog zagorja. Prpić je podizao tvornice, ulagao u infrastrukturu te pomagao osnivanje Tekstilne i Vrtlarske škole.
Dvorac Oroslavje Gornje stradao je u požaru 1949. godine, nakon čega je gotovo potpuno razrušen. Od nekadašnjeg zdanja ostali su tek ulazni portal s dijelom vrata od kovanog željeza, kružni vrtni paviljon i perivoj koji i danas čuva uspomenu na njegovu bogatu prošlost.
Oroslavje Donje postoji i danas
Samo tristotinjak metara dalje nalazi se dvorac Oroslavje Donje, koji je obitelj Vojković podigla tijekom 1770-ih godina. Građen je u kasnobaroknom stilu, u obliku slova U, s velikom vežom kroz koju se ulazi u dvorište.
U unutrašnjosti su sačuvani vrijedni oslici s motivima iz grčke i rimske mitologije, kao i rijedak primjer kasnobarokno-klasicističke peći. Dvorac je također okruživao raskošni perivoj, u kojem je potkraj 19. stoljeća posađeno egzotično drveće pristiglo iz različitih dijelova svijeta.
Dva dvorca tako nisu bila samo domovi plemićkih obitelji. Ona su oblikovala izgled Oroslavja, njegovu kulturu, gospodarstvo i svakodnevni život. Iako je Oroslavje Gornje nestalo u požaru, Park Vranyczany i njegovi sačuvani povijesni elementi i danas svjedoče o vremenu kada je ovaj zagorski grad bio mjesto susreta plemstva, umjetnika, književnika i glazbenih velikana.
Izvori: znanstveni časopis Peristil – Dvorac Gornje Oroslavje, Enciklopedija Hrvatskoga zagorja, Turistička zajednica grada Oroslavja.