Postoje dvije vrste ljudi. Oni koji ljeti zatvaraju škure, pale klimu i odbrojavaju dane do jeseni. I oni koji već u veljači govore: "Još malo pa more!" Pogađate – to su kontinentalci.
Za ljude iz Zagorja, Međimurja, Podravine, Prigorja ili Slavonije ljeto nije samo godišnje doba. To je stanje uma. Čim temperatura prijeđe 25 stupnjeva, iz ormara izlaze japanke stare deset godina, u gepek se ubacuju ručnici koji mirišu na prošlogodišnje more, a Google karte već računaju koliko će trajati put do obale.
Odlazak na more – nacionalni projekt
Kontinentalac ne ide na more. On se za more priprema. Tjednima. Provjerava se prognoza svakih nekoliko sati, rezerviraju apartmani, kupuju paštete "za svaki slučaj", a hladnjak u automobilu puni se kao da slijedi putovanje preko Atlantika. I onda, kad napokon ugleda tablu "More", otvara prozor, duboko udahne i izgovori legendarnu rečenicu: "Osjetiš odmah drugi zrak."
Roštilj je službeni sport ljeta
Čim zatopli, nema vikenda bez roštilja. Nitko ne zna tko je zapravo gladan, ali svi znaju da treba ispeći barem tri vrste mesa, kobasice i kukuruz. A onaj koji okreće meso? To nije običan čovjek. To je majstor vatre. Njega se ne ometa pitanjima poput: "Je li gotovo?"
Ljeti se živi vani
Zimi se ljudi pozivaju na kavu. Ljeti se slučajno sretnu ispred kuće, sjednu "na pet minuta" i uđu u kuću tek kad komarci preuzmu kontrolu. Terase, dvorišta i klupice ponovno postaju dnevni boravci.
Sve je lakše kad je sunce
Odjednom se može biciklom do susjednog sela, šetati do ponoći, otići na koncert usred tjedna ili jednostavno sjediti na stepenicama i pričati o životu. Nitko ne pita zašto. Ljeto je sasvim dovoljno objašnjenje.
Lubenica je večera, sladoled je obrok
Tijekom ljeta vrijede neka posebna pravila prehrane. Ako pojedete pola lubenice – to se ne računa kao prejedanje. Sladoled u 22 sata? Sasvim normalno. Kava se pije s kuglicom sladoleda, a hladna mineralna voda ima gotovo čudesna svojstva.
Kontinentalci se žale na vrućinu... ali samo reda radi
Da, reći će da je 38 stupnjeva nepodnošljivo. Da se ne može disati. Da je prevruće. Ali čim u rujnu temperatura padne ispod 20 stupnjeva, kreće druga pjesma: "Joj, kak je ljeto brzo prošlo..." I već se počinje brojati koliko je ostalo do sljedećeg.
Možda kontinentalci nemaju more pred vratima, ali upravo zato ga cijene više. Ljeto im nije rutina nego nagrada – vrijeme kada se pune baterije, stvaraju uspomene i zaboravlja na svakodnevni stres.
A kad se vrate kući, ostaje samo jedno pitanje koje se postavlja cijele godine: "Kam idemo dogodine?"
foto: ilustracija