Koja je daska bolji izbor za kuhinju, plastična ili drvena? Na prvi pogled plastika se čini kao logičniji i higijenski sigurniji izbor. Ne upija tekućine, jednostavna je za održavanje i može se prati u perilici posuđa pri visokim temperaturama. Nasuprot tome, drvene daske često se smatraju pogodnim mjestom za razvoj bakterija jer njihova porozna površina može upijati sokove iz sirovog mesa.
Upravo zbog takvog razmišljanja mnoge su kuhinje počele koristiti plastične daske vjerujući da one pružaju bolju zaštitu od bakterija. Ipak, ovakav zaključak zanemaruje važne razlike između tih materijala, kao i njihov odnos prema glavnom alatu koji se na njima koristi, nožu.
Neočekivani obrat u raspravi o drvenim i plastičnim daskama pojavio se početkom devedesetih godina zahvaljujući istraživanju Deana Clivera, stručnjaka za mikrobiologiju hrane. Njegovo istraživanje pokazalo je da drvo ima prirodne sposobnosti borbe protiv bakterija. Kada mikroorganizmi dospiju na drvenu površinu, drvena vlakna ih s pomoću kapilarnog djelovanja povlače prema unutrašnjosti materijala. Ondje ostaju zarobljeni bez dovoljne količine kisika i hranjivih tvari, zbog čega se ne mogu nastaviti razmnožavati te s vremenom ugibaju. Značajka koja se dugo smatrala nedostatkom drva, njegova poroznost zapravo može predstavljati njegovu najveću prednost. Posebno se ističu tvrđe vrste drva poput javora, bukve i oraha koje učinkovito zadržavaju i neutraliziraju bakterije, piše diva.vecernji.hr.
Kod plastičnih dasaka situacija je drugačija jer njihova površina s vremenom propada. Svakim korištenjem noža nastaju sitne ogrebotine i udubljenja koja mogu postati mjesta na kojima se bakterije skrivaju. Ti mali rezovi otežavaju potpuno čišćenje jer ih spužva i sredstvo za pranje često ne mogu dosegnuti. Čak ni pranje na visokim temperaturama u perilici posuđa ne jamči da će svi mikroorganizmi biti uklonjeni iz tih sitnih oštećenja.
Nakon dulje uporabe plastična daska može postati površina ispunjena brojnim pukotinama koje pogoduju zadržavanju štetnih bakterija. Osim toga, nova istraživanja ukazuju i na mogućnost oslobađanja mikroplastike, tijekom rezanja mogu se odvojiti brojne sitne plastične čestice koje završavaju u hrani.
Unatoč razlikama između materijala, stručnjaci naglašavaju da je način korištenja daske važniji od samog izbora između plastike i drva. Najveća opasnost u kuhinji nije sama vrsta daske, nego unakrsna kontaminacija, odnosno prijenos bakterija sa sirovih namirnica, posebno mesa, na hranu koja se neće dodatno kuhati, poput svježeg povrća. Zbog toga je jedno od najvažnijih pravila sigurnog rukovanja hranom korištenje posebnih dasaka za različite vrste namirnica. U profesionalnim kuhinjama često se koriste daske različitih boja kako bi se izbjegle pogreške, primjerice crvena za meso, a zelena za povrće.
Bez obzira na materijal, svaku dasku potrebno je oprati toplom vodom i deterdžentom odmah nakon korištenja. Drvene daske pritom se ne bi trebale stavljati u perilicu posuđa jer ih voda i visoke temperature mogu oštetiti. Jednako važno je pravovremeno prepoznati trenutak kada dasku treba zamijeniti. Ako je površina jako izgrebana, ispucala ili se više ne može potpuno očistiti, ona postaje potencijalni izvor bakterija i treba je ukloniti iz upotrebe.
Foto: kreirano putem AI