Studeni u vinorodnim krajevima donosi jedno od najveselijih tradicionalnih slavlja – Martinje. Blagdan svetog Martina, koji se obilježava 11. studenoga, posebno mjesto ima u Hrvatskom zagorju, gdje se uz krštenje mošta, zdravice i bogatu trpezu okupljaju vinogradari, obitelji i prijatelji.
U središtu proslave nalazi se šaljivi običaj kojim mošt simbolično postaje mlado vino. Upravo je krštenje mošta najprepoznatljiviji dio Martinja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a uz njega se tradicionalno priprema i obilata gozba.
Krštenje mošta uz vinskog „biškupa”
Martinjski ceremonijal donosi mnogo šale, dosjetki i veselja. Glavnu ulogu obično ima vinski „biškup”, uz kojeg se, ovisno o lokalnim običajima, pojavljuju kumovi, ministranti i drugi sudionici. Njihov je zadatak kroz prigodan igrokaz simbolično „krstiti” mošt i prihvatiti ga kao vino.
Riječ je o pučkom, šaljivom ceremonijalu, a njegovo izvođenje razlikuje se od mjesta do mjesta. Negdje se posebno njeguju stari govori i lokalni izrazi, dok drugdje cijela svečanost poprima oblik predstave u kojoj sudjeluju i okupljeni gosti.
Zašto se za Martinje jede guska?
Uz mlado vino tradicionalno se povezuje pečena guska, poznata i kao martinjska guska. Njezino mjesto na blagdanskom stolu objašnjava se i legendom o svetom Martinu.
Prema toj predaji, Martin se zbog svoje skromnosti sakrio među guske kako bi izbjegao imenovanje biskupom. No guske su ga glasanjem odale, pa se upravo njih povezuje s gozbom na njegov blagdan. To je jedno od narodnih objašnjenja običaja koji se zadržao do danas.
Od druženja u kletima do javnih proslava
Martinje se tradicionalno slavilo u kletima i vinogradima, uz domaćina i njegove goste. S vremenom su se proslave proširile na restorane, trgove i turističke manifestacije. Iako blagdan pada 11. studenoga, okupljanja se često organiziraju tijekom obližnjih vikenda kako bi se slavlju mogao pridružiti što veći broj ljudi.
foto: ilustracija