Na društvenim mrežama osvanula je objava koja je otvorila pitanje s kojim će se prije ili kasnije susresti mnogi roditelji – trebaju li djeca koja još žive s roditeljima sudjelovati u kućnim troškovima čim počnu zarađivati?
Jedna majka opisala je situaciju u svojoj obitelji. Njezina 17-godišnja kći još uvijek ide u školu, ali vikendom radi u pekarnici i mjesečno zaradi oko 520 eura.
– Naša kći ima 17 godina i radi vikendom u pekarnici. Mjesečno zaradi oko 520 eura i sav novac troši na odjeću, izlaske i novi mobitel. Mi joj plaćamo hranu, kartu, školu i sve ostalo. Suprug želi da od sada daje 150 eura mjesečno u kuću kako bi naučila da život nije besplatan. Ja mislim da je još učenica i da bi trebala uživati u novcu koji je sama zaradila – stoji u objavi koja je potaknula raspravu.
I doista, teško je pronaći odgovor koji bi odgovarao svakoj obitelji.
S jedne strane, dijete koje još pohađa školu nije financijski samostalno, a posao vikendom može mu omogućiti da si priušti stvari koje roditelji možda ne bi kupovali. S druge strane, upravo prva zarada može biti dobra prilika za učenje o štednji, računima i odgovornom raspolaganju novcem. Istraživanja pokazuju da razgovori roditelja i djece o trošenju i štednji mogu imati važnu ulogu u razvoju financijske pismenosti mladih. OECD je, primjerice, utvrdio povezanost između redovitih razgovora s roditeljima o novcu i boljih rezultata učenika u financijskoj pismenosti.
No mora li ta lekcija značiti upravo davanje novca roditeljima? Neki bi umjesto 150 eura za kućanstvo od djeteta tražili da isti iznos svakog mjeseca stavi na štednju. Drugi smatraju da bi tinejdžer koji zarađuje mogao sam plaćati svoje izlaske, odjeću, mobitel i druge stvari koje nisu nužne, dok bi roditelji i dalje pokrivali osnovne životne i školske potrebe.
Situacija postaje još zanimljivija kada djeca završe školovanje, zaposle se za stalno, ali i dalje ostanu živjeti u roditeljskom domu. Tada se mnogi pitaju je li opravdano očekivati da dio plaće izdvajaju za režije, hranu i ostale zajedničke troškove. Istraživanja u europskim zemljama pokazuju da dio mladih odraslih koji žive s roditeljima doista dijeli dio svojih prihoda s kućanstvom, osobito u obiteljima s manjim prihodima.
A što vi mislite?
Treba li 17-godišnjakinja koja još ide u školu, ali mjesečno zaradi oko 520 eura, davati 150 eura roditeljima za kućne troškove? Ili bi roditelji trebali pustiti dijete da raspolaže svojom zaradom dok se školuje, a sudjelovanje u troškovima očekivati tek kada se zaposli za stalno i nastavi živjeti s njima?
Gdje biste vi povukli granicu, s prvom plaćom ili tek sa stalnim zaposlenjem?