Dok u Hrvatska nedjelja za mnoge znači odmor, obiteljsko vrijeme i barem nekoliko sati mira, stvarnost na terenu često izgleda potpuno drugačije. Umjesto tišine – buka motora, quadova i jurnjava po poljima, šumama, ali i kroz naselja.
I dok se povremeno povede rasprava o košnji trave nedjeljom koja u nekim europskim zemljama poput Njemačka može donijeti i ozbiljne kazne, čini se da je puno veći problem kod nas nešto drugo: sve učestalija i glasnija vožnja quadova i motocikala, osobito u vrijeme kada većina ljudi želi odmoriti.
Sve više građana žali se kako im nedjeljni mir narušavaju upravo quadovi i motori. Posebno u poslijepodnevnim satima, nakon ručka, kada mnogi žele odmoriti, buka motora često postaje neizdrživa.
Vožnja izvan cesta, po livadama, šumskim putevima ili čak kroz naseljena područja, za sobom ne ostavlja samo buku, već i osjećaj frustracije kod onih koji traže mir.
Za jedne je to hobi i bijeg od svakodnevice, za druge ozbiljan problem koji se ponavlja iz vikenda u vikend.
Za razliku od nekih država gdje su pravila o buci jasno definirana i strogo se provode, u Hrvatskoj je praksa često neujednačena. Iako postoje propisi o narušavanju javnog reda i mira, rijetko se primjenjuju u ovakvim situacijama.
Zbog toga se mnogi pitaju – treba li jasnije regulirati ovakvo ponašanje?
Jer nije riječ samo o buci, već i o kvaliteti života, suživotu u zajednici i poštivanju tuđeg mira.
Treba li uvesti red?
Sve je više onih koji smatraju da bi trebalo uvesti konkretna pravila – bilo kroz vremenska ograničenja, bilo kroz kazne za pretjeranu buku, posebno nedjeljom i blagdanima.
S druge strane, vozači quadova i motora ističu kako i oni imaju pravo na rekreaciju i slobodno vrijeme.
No pitanje ostaje – gdje završava sloboda jednog, a počinje pravo drugog na mir?