Osobe koje su odslužile najmanje deset godina zatvorske kazne zbog kaznenih djela protiv života, tijela, osobnih sloboda ili spolnog integriteta, a za koje sud procijeni da postoji velika mogućnost ponavljanja teškog kaznenog djela, nakon izlaska iz zatvora mogle bi biti smještene u posebnu ustanovu.
Takvu mogućnost predviđa prijedlog Zakona o tretmanu i smještaju osoba nakon potpunog izvršenja kazne zatvora. Javno savjetovanje o prijedlogu započelo je 3. kolovoza, a traje do 1. rujna. Ako bude prihvaćen, zakon bi trebao početi vrijediti 1. siječnja 2027. godine. Donošenjem ovog zakona u hrvatski pravni sustav uveo bi se novi način postupanja prema osobama koje su u potpunosti odslužile zatvorsku kaznu, ali kod kojih i dalje postoji visok rizik da će ponovno počiniti teško kazneno djelo.
Prema obrazloženju prijedloga, takve se osobe trenutačno nakon odsluženja kazne moraju pustiti na slobodu jer ne postoji pravna osnova za njihovo daljnje zadržavanje. Nova mjera ne bi se smatrala dodatnom kaznom, već bi njezina svrha bila spriječiti moguću buduću opasnost.
Tko bi mogao biti smješten u posebnu ustanovu?
Predloženi zakon odnosio bi se na osobe koje su u cijelosti izdržale kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od najmanje deset godina, i to za kaznena djela protiv života, tijela, osobnih sloboda ili spolnog integriteta druge osobe.
Za određivanje posebnog tretmana i smještaja trebalo bi biti ispunjeno nekoliko uvjeta. Sud bi, među ostalim, morao utvrditi da osoba ima izražena nasilna obilježja ličnosti zbog kojih postoji vrlo velika vjerojatnost da će ponovno počiniti teško kazneno djelo.
Glavni cilj ovakvog postupanja bio bi smanjiti rizik od ponovnog počinjenja kaznenog djela, ali i omogućiti postupnu rehabilitaciju te pripremiti osobu za ponovni život u zajednici.
Postupak bi započinjao još dok osoba služi zatvorsku kaznu. Najkasnije šest mjeseci prije njezina isteka, kaznionica ili zatvor morali bi posebnom Povjerenstvu dostaviti procjenu rizika od ponavljanja kaznenog djela, kao i podatak o datumu kada kazna završava.
Nakon toga Povjerenstvo bi prikupilo potrebna izvješća nadležnog probacijskog ureda i tijela socijalne skrbi, a prema potrebi i drugu dokumentaciju. Također bi se provodila dva neovisna psihijatrijsko-psihološka vještačenja.
Na temelju svih prikupljenih podataka Povjerenstvo bi moglo sudu predložiti da se osobi odrede poseban tretman i smještaj. O tome bi konačnu odluku donosilo tročlano vijeće županijskog suda nadležnog prema mjestu na kojem osoba izdržava kaznu. Prije donošenja odluke sud bi morao saslušati osobu na koju se prijedlog odnosi.
Postupak bi se vodio kao izvanparnični, bez prisutnosti javnosti, a sud bi morao odlučivati bez nepotrebnog odgađanja. Osoba protiv koje se postupak vodi imala bi pravo na odvjetnika. Ako ga sama ne bi odabrala, sud bi joj ga dodijelio po službenoj dužnosti. Na odluku kojom se određuju tretman i smještaj bilo bi moguće uložiti žalbu u roku od osam dana. O žalbi bi odlučivalo vijeće sastavljeno od pet sudaca Vrhovnog suda. Podnošenje žalbe pritom ne bi zaustavilo izvršenje donesene odluke, piše 24sata.hr.
Smještaj ne bi imao unaprijed određen rok
Poseban tretman i smještaj trajali bi sve dok bi postojali razlozi zbog kojih su određeni. To znači da prijedlog zakona ne određuje unaprijed maksimalno trajanje boravka u ustanovi, odnosno ne propisuje određeni broj mjeseci ili godina.
Potrebu za nastavkom tretmana i smještaja sud bi morao ponovno procjenjivati svakih 18 mjeseci. Za provođenje takvog tretmana država bi osnovala posebnu ustanovu. Osnivačka prava u ime države imalo bi Ministarstvo zdravstva, dok bi Vlada ustanovu osnovala posebnom uredbom.
Uvjeti u ustanovi morali bi se znatno razlikovati od onih koji vrijede u zatvorima. Naglasak bi bio na rehabilitaciji, postupnom smanjivanju rizika, ublažavanju ograničenja i pripremi osobe za povratak u društvo. Za svakog korisnika stručni tim ustanove morao bi u roku od 30 dana od njegova smještaja izraditi individualni plan tretmana. Taj bi se plan morao ponovno uskladiti svakih šest mjeseci, kao i u slučaju značajnih promjena u stanju korisnika.
Program tretmana uključivao bi individualni psihološki i psihijatrijski rad, psihosocijalni i socijalnopedagoški rad, različite oblike psihosocijalne podrške, radnu terapiju, obrazovne i strukovne programe te programe usmjerene na kontroliranje agresivnog i impulzivnog ponašanja.
Istodobno bi ustanova morala imati sigurnosne mjere prilagođene razini rizika osoba koje su u nju smještene. To bi podrazumijevalo kontrolirani ulazak i izlazak, videonadzor zajedničkih prostorija, vođenje evidencije posjeta, procjene sigurnosnog rizika te posebne postupke za slučajeve pokušaja bijega, nasilja, samoozljeđivanja ili talačkih situacija.
U početku bi bilo smješteno pet osoba
Prema početnim planovima, za rad ustanove bilo bi potrebno zaposliti najmanje 14 djelatnika. Među njima bi bili ravnatelj, pravnik, ekonomist, specijalist forenzičke psihijatrije, psiholog, socijalni pedagog, socijalni radnik, radni terapeut te pet stručnih radnika zaduženih za sigurnost.
Za troškove zaposlenih u 2027. godini predviđeno je 300.000 eura, pri čemu se računa na zapošljavanje deset djelatnika od 1. srpnja 2027. godine. Od početka 2028. godine za plaće svih 14 zaposlenika trebalo bi godišnje izdvajati oko 720.000 eura. U prvoj fazi rada ustanove očekuje se smještaj pet korisnika. Za materijalne i druge operativne troškove, odnosno takozvani „hladni pogon“, u 2027. godini trebalo bi osigurati 200.000 eura. Od 2028. nadalje ti bi troškovi iznosili oko 480.000 eura godišnje.
Za sada nije poznato kada bi ustanova točno počela s radom. Prijedlog zakona predviđa da Vlada mora donijeti uredbu o njezinu osnivanju najkasnije šest mjeseci nakon što zakon stupi na snagu. U istom bi roku Hrvatski sabor trebao imenovati članove Povjerenstva, dok bi ministar zdravstva trebao donijeti pravilnik kojim će se definirati uvjeti vezani uz prostor, opremu i potreban broj i vrstu zaposlenika.
Foto: arhiva