Dok ovog listopada u hrvatskim školama počinje projekt usmjeren na smanjenje otpada od hrane, najnoviji podaci pokazuju da se naše navike posljednjih godina nisu bitno promijenile. Samo hrvatska kućanstva godišnje bace više od 220 tisuća tona hrane. No pitanje je počinje li problem tek onda kada hrana završi u kanti.
U Hrvatskoj je tijekom 2025. godine nastalo približno 482 tisuće tona otpada od hrane, odnosno oko 125 kilograma po stanovniku. Od toga je 221.808 tona nastalo u kućanstvima, pokazuju najnoviji podaci Zavoda za zaštitu okoliša i prirode. Zavod za zaštitu okoliša i prirode
Još je zanimljiviji podatak da se od ukupne količine otpada iz kućanstava gotovo 94 tisuće tona odnosilo na jestivu hranu - onu čije se bacanje moglo izbjeći. A među skupinama hrane koje najčešće završavaju u otpadu i dalje se nalazi povrće, uz voće i orašaste plodove te meso, ribu i jaja. Mjerenja otpada od hrane
Tema je ponovno u fokusu upravo ovog listopada, kada u tri hrvatske osnovne škole počinje sedmomjesečni projekt Ministarstva poljoprivrede “Moja škola bez otpada od hrane”. Cilj je kroz konkretne mjere u školskim kuhinjama i edukaciju učenika i zaposlenika pokazati kako se količina bačene hrane može smanjiti. https://poljoprivreda.gov.hr/
Problem možda počinje prije kante
O bacanju hrane najčešće govorimo tek kada ona postane otpad. No dio problema nastaje mnogo ranije, u načinu na koji smo se navikli odnositi prema hrani.
Navikli smo da je gotovo svako povrće dostupno tijekom cijele godine, da izgleda gotovo identično i da unaprijed možemo kupiti količine koje želimo, neovisno o tome što se u tom trenutku događa na polju.
U stvarnoj poljoprivrednoj proizvodnji stvari izgledaju drugačije.
- Kada sami uzgajate hranu, jako brzo shvatite da mrkva ne mora biti savršeno ravna da bi bila dobra, da dva tjedna berbe nikada nisu potpuno ista i da priroda ne proizvodi prema polici supermarketa. Mislim da je jedan od važnih koraka prema manjem bacanju hrane ponovno naučiti cijeniti hranu kao nešto što je uzgojeno, a ne kao proizvod koji jednostavno uzmemo s police - kaže Tino Prosenik iz Grunteka.
Od njive do hladnjaka postoji još jedna važna odluka
Gruntek svoj model temelji na pretplati i unaprijed poznatom broju korisnika za koje se proizvodi povrće. Pretplatnici dobivaju košarice sezonskog povrća, a mogu doći i izravno u vrt i sudjelovati u berbi. Od ove godine Gruntek nudi i zimske dostave te zimnicu.
Takav model ne može ukloniti sav višak - poljoprivreda ovisi o vremenu, prinosima i brojnim faktorima koje nije moguće precizno predvidjeti - ali omogućuje drugačije planiranje proizvodnje i bližu vezu između količine koja se uzgaja i ljudi kojima je namijenjena.
Dio uroda moguće je sačuvati i preradom, umjesto očekivanja da se sve što naraste mora pojesti svježe u vrlo kratkom razdoblju.
Hrana kojoj znamo porijeklo teže postaje samo “višak”
Možda zato rješenje za gotovo pola milijuna tona otpada od hrane neće doći samo iz boljeg odvajanja biootpada.
Počinje i pitanjima koja postavljamo puno prije nego što otvorimo kantu: koliko hrane kupujemo, mora li izgledati savršeno, mora li sve biti dostupno tijekom cijele godine i znamo li uopće koliko je rada potrebno da bi jedna glavica salate, paprika ili mrkva došla do našeg stola?
U trenutku kada Hrvatska pokušava učiti nove generacije da hranu ne doživljavaju kao otpad, možda je jednako važno ponovno približiti potrošače mjestu na kojem ta hrana nastaje.
Foto: kreirano putem AI