Najnoviji podaci o lokacijama za nadzor brzine koje je objavio Autonet pokazuju da su Međimurska, Varaždinska i Krapinsko-zagorska županija među najpokrivenijim regijama u Hrvatskoj kada je riječ o kontroli brzine na cestama.
Diljem Hrvatske trenutno je evidentirano čak 798 lokacija na kojima su postavljena kućišta za smještaj uređaja za nadzor brzine, što je značajan porast u odnosu na prošlogodišnjih 665 lokacija. Iako matematički gledano riječ je o povećanju od 133 lokacije, stvarna je slika nešto drukčija jer su pojedina kućišta uklonjena ili premještena, dok je tijekom proteklih godinu dana uvedeno oko 140 potpuno novih lokacija.
Na području Međimurske županije evidentirane su čak 62 lokacije za nadzor brzine, što Međimursku policijsku upravu svrstava na visoko treće mjesto u državi, odmah iza Splitsko-dalmatinske i Zagrebačke policijske uprave. Riječ je o podatku koji posebno privlači pozornost uzme li se u obzir da je Međimurska policijska uprava među teritorijalno najmanjima u Hrvatskoj.
Odmah iza nje nalazi se Varaždinska županija s ukupno 58 lokacija, dok je na području Krapinsko-zagorske županije postavljeno 40 kamera.
Na nacionalnoj razini po broju lokacija prednjači Policijska uprava splitsko-dalmatinska s 95 kućišta, dok je Policijska uprava zagrebačka tijekom protekle godine doživjela najveći rast te sada raspolaže s čak 86 lokacija.
Stručnjaci upozoravaju da svrha kamera nije kažnjavanje, nego preventivno djelovanje i smanjenje prosječnih brzina kretanja vozila. Statistike posljednjih godina pokazuju kako prisutnost kamera doista utječe na ponašanje vozača te pridonosi smanjenju broja najtežih prometnih nesreća.
Povećanje broja lokacija dolazi u trenutku kada statistike pokazuju ohrabrujuće rezultate u prometnoj sigurnosti. Tijekom prva četiri mjeseca ove godine na hrvatskim je prometnicama zabilježeno 9.756 prometnih nesreća, što je tek neznatno manje nego u istom razdoblju prošle godine. Međutim, broj smrtno stradalih osoba pao je za čak 27 posto - s prošlogodišnjih 63 na ovogodišnjih 46 poginulih.
Takvi podaci dodatno opravdavaju ulaganja u sustave za nadzor brzine. Iako je broj aktivnih uređaja višestruko manji od ukupnog broja postavljenih kućišta, policija ih redovito premješta između lokacija. Upravo zato vozači nikada ne mogu sa sigurnošću znati nalazi li se uređaj u određenom kućištu ili ne.