Povodom Svjetskog dana hrane, Hrvatski zavod za javno zdravstvo i Ured UNICEF-a za Hrvatsku predstavili su Istraživanje o prehrani učenika u osnovnim školama – usporedba podataka iz 2019. i 2023. godine.
Navode kako svako treće dijete osnovnoškolske dobi u Hrvatskoj živi s prekomjernom tjelesnom masom ili debljinom, a osnovne škole imaju važnu ulogu u osiguravanju pravilne prehrane i oblikovanju prehrambenih navika djece. U istraživanju je 2019. godine sudjelovalo 73 % matičnih osnovnih škola, a 2023. godine 59 % matičnih osnovnih škola u Hrvatskoj.
Istraživanja su pokazala kako kvalitetna prehrana nije jednako dostupna u područnim školama, kao u matičnim školama. Također, većina škola još uvijek ne doseže preporučene norme za sve skupine hrane - 22 % škola svakodnevno nudi voće, a 23% povrće učenicima, a sokovi su i dalje značajno zastupljeni u školskoj prehrani.
Na školskim tanjurima u prosjeku ostaje oko 15 % pripremljene hrane, i to najčešće povrće, variva, riba i kukuruzni žganci.
Velike promjene u prehrani u osnovnim školama donijela je i odluka Vlade RH iz 2023. godine kojom je svim učenicima omogućena besplatna konzumacija barem jednog obroka, a kao neke od najčešćih promjena, od tada škole navode povećanje broja učenika koji konzumiraju školski obrok, odnosno povećanje broja pripremljenih obroka, neke škole su po prvi puta uvele organiziranu školsku prehranu, zapošljavanje dodatnog osoblja ili povećavanje radnih sati zaposlenika koji pripremaju obroke, dodatno opterećenje kuhinjskog i administrativnog osoblja te nedostatnu infrastrukturu i kapacitete kuhinja.
Nakon svega toga, pitamo se koji je problem prehrane u školama i trebaju li jelovnike slagati nutricionisti ili su za to zaduženi i dovoljni kuhari. Istina je da djeca ne vole sve jesti i da najčešće ne jedu povrće i variva, ali sigurno da se obrok, kako bi bio kvalitetan može prilagoditi i popuniti na drugačiji način.
Druga stvar je ta, ako država plaća obrok, zašto sve škole nemaju približno iste jelovnike, a ne da u nekim školama djeca dobiju hranu kao u restoranu, od juhe ili variva, mesa, ribe, povrća i voća, kolača, a u nekima količinski puno manje i nekvalitetne obroke te nedovoljne za djecu.
Na primjer je li djetetu za obrok dovoljna jedna banana i puding ili puter štangica i šalica čaja?
Što mislite koji je glavni problem školskih kuhinja – i leži li on u samim školama ili treba nešto drugo mijenjati?
FOTO: Ilustracija