Nova godina tek je započela, blagdanski odmor je iza nas, a mnogi su se već danas vratili u radnu svakodnevicu koja sa sobom donosi poznati pritisak, rokove i stres. I dok je početak godine za neke motivirajući novi početak, za druge on označava povratak u radno okruženje koje iscrpljuje – fizički, mentalno i emocionalno. Za pojedina zanimanja taj je teret znatno veći nego za ostale.
Upravo se tim pitanjem bavila nova analiza Welltoryja, aplikacije specijalizirane za praćenje stresa i energije, koja je pokušala odgovoriti na pitanje: u kojim je industrijama stres postao pravilo, a ne iznimka? Rezultati pokazuju da izgaranje na poslu više nije individualni problem, već obrazac koji zahvaća čitave sektore, prenosi Index.
Istraživanje se temelji na podacima iz 2025. godine prikupljenima od čak 16 milijuna korisnika diljem svijeta, s fokusom na tržište rada u Sjedinjenim Američkim Državama. Kako bi usporedba bila što objektivnija, različiti pokazatelji svedeni su na jedinstvenu ljestvicu od 1 do 100, a industrije su rangirane prema kombinaciji sedam ključnih čimbenika koji najčešće uzrokuju stres na radnom mjestu.
Među njima su duljina radnog tjedna, kronični manjak radne snage, učestalost ozljeda i bolesti na radu, razina primanja, nesigurnost zaposlenja, visoka fluktuacija radnika te - kao krajnji pokazatelj - stopa izgaranja zaposlenika. Upravo ta kombinacija, a ne samo sama priroda posla, pokazala se presudnom za razinu stresa.
Kako prenosi Index, analiza je rezultirala popisom devet najstresnijih industrija za 2026. godinu:
1. Slobodno vrijeme i ugostiteljstvo, ocjena stresa 66
2. Profesionalne i poslovne usluge, ocjena stresa 56
3. Prijevoz i skladištenje, ocjena stresa 53
4. Rudarstvo i sječa drva, ocjena stresa 50
5. Privatne obrazovne i zdravstvene usluge, ocjena stresa 46
6. Informacije, ocjena stresa 43
7. Građevinarstvo, ocjena stresa 43
8. Maloprodaja, ocjena stresa 43
9. Komunalne usluge, ocjena stresa 43
Zaključak istraživanja jasan je: ako žele dugoročno održive rezultate, poslodavci će u 2026. godini morati ozbiljnije pristupiti ravnoteži poslovnog i privatnog života te mentalnom blagostanju zaposlenika. Jer uspjeh se više ne mjeri samo količinom uloženog rada, već i sposobnošću oporavka u svijetu koji sve rjeđe usporava.