Božić je oduvijek bio vrijeme radosti, obitelji i topline doma. No, dok se danas blagdani nerijetko povezuju s hrpama poklona, šarenim lampicama, skupim ukrasima i shopping groznicom, generacije prije nas pamte sasvim drugačiju blagdansku čaroliju.
Prije samo 30-40 godina, pa i dvadesetak, darivanje nije bilo natjecanje niti financijski pritisak. Pokloni su bili jednostavni, skromni – i iskreno iščekivani. Dječja srca ubrzano su kucala zbog male čokolade, keksa ili dugo sanjane naranče, koja je mnogima bila prava poslastica. Bila je to slatka nagrada u vrijeme kada egzotika nije bila dostupna svakog dana, a radost nije ovisila o cijeni.
Kićenje bora također je bilo drugačije. Borovi su nerijetko pristizali iz obližnjih šuma, a ukrasi – ručno izrađeni. Kuglice su se čuvale godinama, pazilo se na svaku, a posebnu čar imali su lančići od papira koje su djeca strpljivo slagala večerima prije Božića. Miris borovine, kolača iz pećnice i toplo svjetlo nekoliko lampica činili su domove čarobnima, bez potrebe za tisućama LED lampica i Instagram estetikom.
Danas, u vremenu kada se očekivanja često mjere veličinom poklona, a roditelji se nerijetko zadužuju kako bi djeci pod borom priuštili tehnološke novitete, možda je pravi trenutak prisjetiti se jedne jednostavnije istine – Božić nije u stvarima, već u trenutcima.
Radost dječjih očiju nekada nije dolazila iz velikih kutija, već iz malih znakova pažnje, mirisa u kući, zajedničkog ukrašavanja i osjećaja zajedništva.
Možda je vrijeme da se ponovno prisjetimo tog duha – da ponovno cijenimo ono što uistinu vrijedi: obitelj, toplinu doma, zajedništvo, osmijeh, zagrljaj. I da naučimo djecu da je najveći poklon – ljubav, vrijeme i pažnja, a sve ostalo samo lijep dodatak.
Jer Božić je blagdanska čarolija samo onda kad je srce puno – i kad ispod bora, uz poklone, stoji ono najvažnije: zajedno smo.
foto:ilustracija