Neravnopravnost je svugdje oko nas, ali je često prikrivena, a možda ponekad i ne obraćamo dovoljno pozornosti pa je jednostavno i ne vidimo. Slušajući mišljenja predstavnika tvrtki i političkih organizacija neprestano se obećavaju bolji uvjeti za žene, promoviraju se žene na visokim pozicijama, neprestano se donose nove odluke, pravila i propisi koji jamče ravnopravne uvjete za žene i muškarce na radnom mjestu, a s druge strane, u praksi rijetko viđamo ravnopravnost o kojoj se toliko priča.
Najpoznatija metoda postizanja ravnopravnosti na vodećim pozicijama je uvođenje kvota i konkretno u politici postoji zakonska obveza da se na izborne liste stavlja 40% podzastupljenog spola. Europska komisija također je donijela direktivu kojom nastoji osigurati rodni balans na vodećim pozicijama, a cilj je osigurati da 40% neizvršnih direktora ili 33% svih članova odbora čini podzastupljeni spol i to u razdoblju do 2027. godine – definitivno visoko postavljena ljestvica.
Ako analiziramo ZA kvote možemo istaknuti: neke države danas imaju ravnopravan broj žena i muškaraca na visokim pozicijama u politici zahvaljujući kvotama; povećanje zastupljenosti žena pomoću kvota pomaže smanjenju diskriminacije; smanjuju se predrasude vezane uz promaknuća žena, te rod postaje nevažan…
Ako analiziramo PROTIV kvota možemo istaknuti da ovakav sistem možda zanemaruje aspekt zasluge; može se dogoditi da zbog ispunjavanja forme nekvalificirane žene zauzmu mjesto kvalificiranim muškarcima, a ni mi ne mislimo da je dobro da nas biraju na neka mjesta samo zato što smo žene; ako su nam potrebne kvote, bilo u politici bilo u tvrtkama znači da zaista nismo ravnopravni i da je još dugi put do istinski demokratskog društva…
Možemo također reći da nam briga za ravnopravnost baš i ne funkcionira podjednako kada na primjer na izbornim listama redovito viđamo veći broj muškaraca i nitko ne reagira, a protiv platforme Možemo! pokrenuta je tužba zbog većeg broja žena na listama u odnosu na muškarce (primjer u Osijeku). Svi statistički podaci pokazuju da je veći broj žena visoko obrazovan, a žene su i dalje podzastupljene na vodećim pozicijama u tvrtkama i politici, još uvijek teže dolaze do posla zbog moguće trudnoće, a i češće doživljavaju seksualno uznemiravanje na radnom mjestu. Povišice i promaknuće žene unatoč zaslugama, opet vidimo rjeđe, a u percepciji javnosti postoji i zabluda kako žene ne dobivaju povišice jer ih ne traže često kao muškarci, no istraživanja su više puta pokazala kako to nije točno – žene traže povišice podjednako kao i muškarci, samo ju ne dobe.
Rodna ravnopravnost definitivno ne bi trebala biti marketinški alat jer u pitanju je zakonom zajamčeno pravo koje se ne poštuje, problem na kojemu je potrebno djelovati, a ne samo pričati o njemu.
Djevojčice i dječake se različito odgaja i socijalizira, djevojčice se potiče na sigurne aktivnosti u zatvorenom, dok se dječake potiče na sport i rizik, a ako odskaču od zadanih okvira izloženi su ruglu. Što ćemo postajati svi skupa svjesniji o nepotrebnosti strogih rodnih podjela, to će biti manje ovakvih načina odgoja, što je jako važno jer u pitanju je primarna socijalizacija koja ulazi u srž karaktera osobe i prati je cijeli život i utječe na naše viđenje odnosa u društvu. Vodeće pozicije su uvijek rezervirane za aktivne i asertivne, a to su karakterne osobine koje uvijek pripisujemo muškarcima, pa je i to kočnica za žene kad se radi o promaknućima.
Nadam se da svi skupa postajemo svjesni toga da i muškarci mogu plakati, a žene mogu biti čvrste i mogu biti dobre „liderice“ bilo u tvrtkama, bilo u politici. Na žalost društvena slika i dalje odražava društvo koje se drži rodnih uloga premda su se žene već dokazale i uspješno probile u srednji menadžment, djelomično su prisutne i u politici, ali za sad na visokim položajima moći i odlučivanja za njih još uvijek nema mjesta. Kako bi u svima poznatom crtiću Kalimero rekao: „To je nepravda, to je prava, pravcata nepravda“.
www.sjever.hr/zip.com.hr 14.06.2022.
