Punoljetan je, ima pravo glasa i može voziti automobil, ali za naručivanje liječniku ipak treba – mamu. Pitanje „Zašto odrasle sinove tretirate kao djecu?”, postavljeno na hrvatskom dijelu Reddita, otvorilo je živu raspravu o granici između roditeljske brige i svakodnevnog servisiranja odraslih ljudi.
Autorica objave opisala je kolegicu, majku nekoliko punoljetnih sinova, kojoj tijekom osmosatnog radnog vremena mobitel zvoni svakih pola sata. Prema njezinim riječima, sinovima u dobi od 20 do 30 godina dogovara liječničke preglede, objašnjava gdje im je odjeća, provjerava jesu li ustali i kupuje gotovo sve što im treba. Njihova putovanja, dodaje, prati panika.
Reklo bi se: sinovi su odrasli, ali mamina korisnička podrška još radi punim kapacitetom.
Autorica, koja svojeg sina studenta opisuje kao samostalnog, zapitala se zašto neke majke preuzimaju toliko obveza da njihovi sinovi poslije od partnerice očekuju nastavak iste usluge. Samo se promijeni osoba koja zna gdje stoje čiste majice.
Kćeri mogu sve, sinovi ne mogu pronaći ladicu?
Jedan od komentara problem je pripisao dvostrukim odgojnim kriterijima: od kćeri se očekuju odgovornost i samostalnost, dok se sinovima mnogo toga tolerira i obavlja umjesto njih.
Prema tom viđenju, rezultat je odrasla žena koja zna voditi vlastiti život i odrasli muškarac kojem za osnovne obveze treba pomoć. Za zajednički život prilično nezgodna podjela poslova: jedna osoba dobije partnera, a druga još jednu smjenu.
Pojedini komentatori ponudili su i pretpostavku da neke majke kroz odnos sa sinovima nadoknađuju pažnju koja im nedostaje u braku. To su, međutim, tumačenja sudionika rasprave, a ne utvrđene činjenice o opisanoj obitelji.
A gdje je u cijeloj priči tata?
Dio korisnika upozorio je da odgoj nije isključivo majčina odgovornost. Sinovi imaju i očeve, koji ih također mogu naučiti dogovoriti pregled, preuzeti kućanske obveze i riješiti problem bez poziva roditeljima.
Jer teško je svu odgovornost svaliti na majku ako otac godinama promatra kako ona obavlja sve. Samostalnost se uči i primjerom, a daljinski upravljač nije osobito uvjerljivo nastavno pomagalo.
Jedan komentator problem je povezao i s odnosom prema braku u kojem se podrazumijeva da je sve dobro dok su svi siti, djeca zdrava, a supruga ne prigovara. Kao da nakon vjenčanja odnos više ne treba pažnju ni razgovor.
Prijatelji kao neočekivani poticaj
Jedna korisnica opisala je brata koji je i u drugoj polovici dvadesetih bio naviknut na majčinu uslugu. Prema njezinu navodu, zadirkivanje prijatelja nakon što ga je majka pred društvom pitala što želi za doručak bilo mu je poticaj da preispita svoje ponašanje. Dodala je da je prema ženama imao visoke kriterije, dok vlastite mane nije primjećivao.
Rasprava tako otvara pitanje koje nadilazi jednu obitelj: ako odrasli sin može birati automobil, posao i partnericu, zašto ne bi mogao izabrati doručak, pronaći čarape i sam nazvati liječnika?
Foto: Ilustracija