Vidjeli ste kameru uz cestu, naglo pustili papučicu gasa, počeli kočiti i zapitali se je li već prekasno? To je jedno od najčešćih pitanja među vozačima, a odgovor nije ni "da" ni "ne". Sve ovisi o tome kada vozilo uđe u područje u kojem kamera uopće može izmjeriti brzinu, prenosi jutarnji.hr.
Stacionarne kamere ne prate promet stotinama metara unaprijed. One imaju točno određenu zonu mjerenja u kojoj bilježe brzinu i fotografiraju vozilo.
Primjerice, jedan od najraširenijih sustava u Europi, GATSO RT4, brzinu mjeri na udaljenosti od približno 10 do 100 metara. Tek kada vozilo uđe u taj raspon, uređaj može evidentirati prekršaj. Drugim riječima, činjenica da ste kameru uočili 300 ili 400 metara ranije ne znači da vas je ona već tada "ulovila".
Naravno, to ne znači da se isplati kočiti u posljednjem trenutku. Ako u zonu mjerenja uđete brže od dopuštenog, kamera će zabilježiti prekršaj bez obzira na to jeste li brzinu počeli smanjivati nekoliko metara prije nje.
Dodatnu zabunu stvara činjenica da vozači često brkaju fiksne kamere s policijskim radarima i laserskim mjeračima brzine.
Dok stacionarne kamere rade unutar unaprijed definiranog područja, prijenosni radari i laserski uređaji kojima raspolaže policija mogu mjeriti brzinu na znatno većim udaljenostima. Zato pravilo koje vrijedi za kameru u kućištu uz cestu ne vrijedi nužno i za policijsku ophodnju.
Još jedna česta dvojba odnosi se na prometni znak koji upozorava na nadzor brzine. Mnogi vjeruju da postoji propisana udaljenost između znaka i kamere, no takvo pravilo ne postoji.
Položaj znaka određuje se prema vrsti prometnice, preglednosti i prometnim uvjetima, pa razmak može biti različit od jedne lokacije do druge.
Nema pisanog pravila, najbolje je da vozite unutar ograničenja i kamera vas neće snimiti pa stoga nećete ni platiti kaznu.
Foto: Ilustracija