U petak je u varaždinskom Hrvatskom narodnom kazalištu održana komemoracija za preminulu varaždinsku glumicu Mariju Krpan. U njezin spomen okupili su se brojni kolege, suradnici i prijatelji koji su se od nje oprostili toplim riječima i osobnim uspomenama.
Intendantica varaždinskog kazališta Senka Bulić istaknula je kako je Marija Krpan ostavila dubok trag u kazalištu, ne samo kao umjetnica nego i kao osoba.
- Ovo je zaista tužan trenutak. Marija je bila, osim što je bila izuzetna glumica, bila je i pokretač, bila je neka velika snaga u našem kazalištu i mnogi jako, jako žale i nedostajat će im taj vedri duh, ta plemenitost, ta jedna snaga koja je zapravo timska snaga, snaga koja je uvijek potrebna ovako velikim sustavima da dobro funkcioniraju. Tako da smo zaista svi ožalošćeni zbog gubika te divne glumice - izjavila je Bulić.
Na njezine riječi nadovezao se i bivši ravnatelj varaždinskog kazališta Marijan Varjačić koji je posebno naglasio njezin vedar duh i optimizam.
- Istaknut ću samo jednu stvar koju su mnogi vidjeli kod nje, koji su je poznavali profesionalno ili privatno. Ona je bila zarazno optimistična, nju su simbolizirale riječi radost, veselje i uvijek je bila takva. Kad bi se pojavila i ako je netko bio u lošem raspoloženju to bi odmah nestalo. Moguće da je ponekad to bila i njena maska, ali o tome ja ne mogu suditi - rekao je Varjačić.
Od preminule glumice oprostio se i varaždinski gradonačelnik Neven Bosilj, istaknuvši njezinu posebnu ulogu u životu kazališta i grada.
- Marija je bila, možemo reći, dobri duh ovoga kazališta, njegovateljica kajkavske riječi koja će po predstavama Bogi Ivač, Tri kurviša pod raspelom ostati zauvijek upamćena u mislima i memoriji nas Varaždinaca - poručio je Bosilj.
Marija Krpan u HNK Varaždin bila je u stalnom angažmanu kao kazališta glumica u periodu od 1982. do 2019. godine, kada se umirovila.
Još kao gimnazijalka, Marija Krpan svoju je vezu s tadašnjim Narodnim kazalištem „August Cesarec", počela graditi kao članica Omladinskog dramskog studija. Već je tada bio zapažen njezin glumački talent, a 1970. dobiva ulogu u Slučaju maturanta Wagnera M. Matkovića, prvoj od profesionalnih predstava, koje su se počele nizati. Na poziv tadašnjeg direktora Kazališta, Petra Večeka, 1982. postaje dio profesionalnog ansambla.
Do umirovljenja 2019. realizirala je stotinjak premijera, a posebno se istaknula u kajkavskom repertoaru.
Neke od njih: Ermeline (J. Anouilh, Ženski orkestar), Marica (S. Kolar, Svoga tela gospodar, Sestra (B. Brecht, Pir malograđana), Marta (M. Krleža, Emerički), Polina Andrejevna (A. P. Čehov, Galeb), Solange (J. Genet, Sluškinje, Julija (W. Shakespeare, Komedija zabluda), Mama, Punica (francuske farse, Bogi Ivač), Anica (Molière, Ilija Kuljaš), Gospođa Muskat (F. Molnár, Liliom), Stella (M. Krleža, Kraljevo), Baka (Lada Kaštelan, Posljednja karika), Franca (D. Niccodemi, Scampolo), Fiona Foster (A. Ayckbourn, Kako voli druga strana), Magda (M. Jergović, Ti si taj anđeo), Madelline Petrovna (M. Krleža, U agoniji), Paunovićka, (A. Šenoa, Ljubica), Gorušica (W. Shakespeare, San Ivanjske noći), Olympe Ferraillon (G. Feydeau, Buba u uhu), Kata Godinič (S. Kolar, Breza), Stafila (Plaut, Komedija o loncu), Gospa Pickbauer, (M. Krleža, Tri kavaljera Frajle Melanije), Gozba, autorski projekt Olje Lozice...
Posljednje godine prije odlaska u mirovinu igrala je u predstavama Mislibolesnik ili Hipokondrijakuš, The Killer in me is the Killer in you, my love, #Vararaždin, Palikuće M. Frisch, Horror diptih Edgara Allana Poea. No, ni bolest, ni umirovljenje nisu bili oproštaj od pozornice. U predstavama Povratak ratnika, Bogi Ivač znova i Skupština, Marija je nastupala sve do 2024.
Ostvarila je nekoliko uloga na filmu: U sredini mojih dana, Vrijeme za..., Marginalci i televiziji: Višnja, Naša kućica, naša slobodica; Romana, Zakon ljubavi; Proročica, Bibin svijet; Jasmina, Larin izbor; Katarina Sajko, Mamutica; Mira, Pod sretnom zvijezdom.