Kada se govori o međimurskoj industriji, malo koja tvrtka ima tako bogatu i dugu povijest kao Čateks iz Čakovca. Od skromne radionice za bojenje platna osnovane davne 1874. godine pa sve do suvremenog proizvođača tehničkih tkanina koji većinu proizvodnje izvozi na strana tržišta, Čateks je ostavio neizbrisiv trag u gospodarskom i društvenom razvoju Međimurja.
Za mnoge obitelji rad u Čateksu nije bio samo posao, već način života. Tijekom više od stoljeća u njegovim je pogonima radilo nekoliko generacija istih obitelji – djedovi, bake, roditelji, djeca, a nerijetko i unuci. Upravo zbog toga Čateks se često opisuje kao tvrtka koja je odgojila generacije Međimuraca.
Sve je započelo 1874. godine kada je židovski poduzetnik Samuel Neumann uz potok Trnavu u Čakovcu otvorio malu manufakturu za bojenje i doradu domaćeg platna. U početku se radilo u skromnim drvenim barakama, a voda iz potoka bila je neizostavan dio proizvodnog procesa. Posao se ubrzo razvijao, pa su početkom 20. stoljeća izgrađeni prvi zidani industrijski objekti, dok je 1934. godine podignuta velika mehanička tkaonica u blizini željezničkog kolodvora, čime je proizvodnja dodatno modernizirana.
Obitelj Neumann uspješno je vodila tvrtku gotovo sedam desetljeća, no njezina je priča tragično prekinuta tijekom Drugog svjetskog rata. Godine 1944. članovi obitelji deportirani su u nacističke logore.
Nakon završetka rata tvornica je nacionalizirana te nastavlja raditi pod nazivom Čakovečka tekstilna industrija – Čateks. Sljedeća desetljeća donijela su snažan razvoj. Zbog sve većeg opsega proizvodnje početkom 1960-ih cijeli je pogon preseljen na današnju lokaciju u gospodarskoj zoni Globetka, gdje su izgrađene velike industrijske hale prilagođene tada najsuvremenijoj tekstilnoj proizvodnji.
Upravo je to bilo zlatno razdoblje Čateksa. Tvrtka je zapošljavala više od 930 radnika, a u pogonima su se proizvodili tekstil za kućanstvo, umjetna koža te razni proizvodi tehničkog tekstila. Goleme hale svakodnevno su bile ispunjene radnicima koji su radili u više smjena, a mnogi stanovnici Čakovca i okolice upravo su u Čateksu pronašli sigurnu egzistenciju.
Za razliku od brojnih hrvatskih tekstilnih divova koji su tijekom tranzicije završili u stečaju ili su ugašeni, Čateks je uspio opstati. Tvrtka je 1992. godine registrirana kao dioničko društvo, a posebnost njezina razvoja postalo je radničko dioničarstvo. Umjesto rasprodaje i gašenja proizvodnje, sačuvana je cjelovita proizvodnja, dok su većinski vlasnici postali upravo radnici i mali dioničari.
Danas Čateks zapošljava više od 200 radnika te oko 80 posto svoje proizvodnje izvozi na tržišta Europske unije i drugih zemalja. Tvrtka se specijalizirala za proizvodnju visokokvalitetnih tehničkih i zaštitnih tkanina te nastavlja ulagati u modernizaciju proizvodnje.
Iako se broj zaposlenih tijekom desetljeća znatno promijenio, ostala je jedna konstanta – povezanost Međimuraca s ovom tvrtkom. Malo je obitelji u Čakovcu i okolici koje u svojem obiteljskom stablu nemaju barem jednog člana koji je radio u Čateksu. Upravo zato ova tvrtka nije samo industrijski simbol Međimurja, već i dio identiteta regije koja je desetljećima živjela uz zvuk tkalačkih strojeva i ritam tekstilne proizvodnje.
foto: cateks.hr