Nekada se od roditeljskog doma odlazilo čim bi se pronašao posao ili završila škola. Danas se taj trenutak za mnoge mlade sve više odgađa, a samostalan život postaje izazov koji dolazi tek u kasnijim godinama.
Odlazak od roditelja jedan je od važnih koraka prema samostalnom životu. Ipak, za mnoge mlade u Hrvatskoj taj korak dolazi tek nakon tridesete godine. Prema najnovijim podacima Eurostata, mladi u Hrvatskoj u prosjeku napuštaju roditeljski dom s 31,5 godina, dok je prosjek Europske unije 26,3 godine. Hrvatska se tako nalazi na samom vrhu ljestvice država u kojima se mladi najkasnije osamostaljuju.
Velika je razlika vidljiva ako Hrvatsku usporedimo sa zemljama sjeverne Europe. Primjerice, u Finskoj mladi roditeljski dom u prosjeku napuštaju sa samo 21,3 godine, što je više od deset godina ranije nego u Hrvatskoj. U Danskoj je prosjek 21,8 godina, a u Švedskoj 23,1 godina.
Postavlja se pitanje, zašto mladi u Hrvatskoj toliko dugo ostaju živjeti s roditeljima?
Jedan od najvažnijih razloga je cijena stanovanja. Kupnja vlastitog stana za mladu osobu često je vrlo teško ostvariva, pogotovo na početku karijere. Ni najam nije jednostavno rješenje jer uz stanarinu dolaze i troškovi režija, hrane, prijevoza i ostalih svakodnevnih potreba.
Važnu ulogu imaju i plaće te sigurnost zaposlenja. Mladi nakon završetka školovanja često počinju s nižim plaćama, a dio njih radi na određeno ili nesigurno. Kada osoba nema stabilan prihod, teško je dugoročno planirati samostalan život i preuzeti trošak vlastitog stanovanja. Još jedan razlog je dulje školovanje. Mnogi mladi nakon srednje škole nastavljaju studirati, a tijekom studija ovise o roditeljskoj financijskoj pomoći. Ako studiraju u gradu u kojem žive, nema potrebe da se od roditelja odmah odsele.
Osim financijskih razloga, važna je i obiteljska i društvena kultura. U Hrvatskoj je sasvim uobičajeno da odrasla djeca ostanu živjeti s roditeljima i nakon završetka školovanja. Roditelji često djeci žele pomoći što je duže moguće, dok mladima život s roditeljima omogućuje da uštede novac i lakše se pripreme za samostalan život.
Na odluku utječu i partnerski odnosi te zasnivanje vlastitog kućanstva. Mnogi se mladi kasnije odlučuju na brak, zajednički život ili osnivanje obitelji, pa se i odlazak iz roditeljskog doma pomiče prema kasnijoj dobi. Eurostat među čimbenicima koji utječu na odlazak od roditelja upravo navodi partnerske odnose, stanje na tržištu rada, kulturne norme te troškove stanovanja i života.
Ipak, kasno odseljavanje ne znači nužno da mladi ne žele biti samostalni. U mnogim slučajevima problem nije nedostatak želje, nego nedostatak financijskih mogućnosti. Ako mlada osoba mora birati između visokog troška najma i ostanka u obiteljskom domu, odluka o ostanku često je jednostavno praktičnija. Što bi se trebalo promijeniti kako bi mladi lakše mogli priuštiti vlastiti stan i postati samostalni?
Foto: