Napojnica u Hrvatskoj nekada je bila tek simbolična gesta, nekoliko kuna ostavljenih na stolu nakon kave, ručka ili šišanja. Danas je, međutim, postala tema ozbiljnih rasprava, podjela i društvenih prijepora. Dok jedni smatraju da je ostavljanje napojnica znak kulture, poštovanja i zahvalnosti prema ljudima koji rade uslužne poslove, drugi tvrde da je riječ o nepotrebnom nametu u vremenu kada su cijene ionako otišle u nebo.
U hrvatskoj kulturi napojnice nikada nisu bile strogo pravilo poput onoga u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se bez ostavljenih 15 do 20 posto računa gost gotovo smatra nepristojnim. Kod nas je to dugo bilo pitanje dobre volje i navike. U kafićima se zaokruživao račun, u restoranima se ostavljalo nekoliko kuna više ako je usluga bila dobra, a kod frizera, kozmetičarki ili dostavljača često se ostavljao sitniš, osobito ako je riječ o mjestima gdje su ljudi stalne mušterije.
No, posljednjih godina kultura napojnica u Hrvatskoj značajno se promijenila. Uvođenje eura, rast cijena i sve češće kartično plaćanje potpuno su promijenili navike gostiju. Mnogi priznaju kako danas ostavljaju više nego nekada, dijelom zato što je lakše zaokružiti na euro ili dva, dok drugi smatraju da su usluge već dovoljno skupe pa dodatni trošak više ne dolazi u obzir.
Posebno burne rasprave vode se na forumima i društvenim mrežama, gdje Hrvati otvoreno dijele mišljenja o tome treba li uopće ostavljati napojnice i kome. Jedni tvrde da je riječ o osnovnoj kulturi: "Ostavim 1-2 eura ako idem na isto mjesto i zadovoljan sam uslugom. Jako me živcira kaj sad forsiraju za kartice 10,15,20 posto za napojnicu i bez pardona stavim 0 posto", glasi jedan od komentara korisnika foruma.
Mnogi pak smatraju kako je napojnica jednostavno stvar odgoja i zahvalnosti:"Ja gotovo uvijek plaćam karticom, ali konobaru bez pardona ostavim 1-2 eura u kovanicama. Ako pričamo o restoranu i računu između 50 i 100 eura, gledam da to ne bude manje od 10 eura. Tak sam odgojena i naučena.
S druge strane, velik broj građana smatra kako je cijela priča oko napojnica postala pretjerana:"Ne ostavljam, i ovako je preskupo. Ne vidim smisao ostavljanja napojnice. Te osobe rade svoj posao za koje su plaćene, tako i ja radim i ne daje mi nitko napojnice. Nema veće gluposti koju je netko izmislio".
Dio građana smatra kako se u Hrvatskoj polako preuzima američki model koji mnogima ide na živce te ističu kako su to glupe američke fore te da kod njih to još i ima smisla zbog načina na koji sustav funkcionira, ali bilo gdje drugdje apsolutno ne.
Mnogi građani danas priznaju da ih upravo rast cijena najviše odbija od ostavljanja napojnica. Dok je nekada kava koštala desetak kuna pa je bilo lako ostaviti kunu ili dvije, danas sokovi i kave u pojedinim kafićima dosežu i četiri ili pet eura.
- Restoran da. Kafić više ne. Ja uvijek naručim neki sok. Znači da uzme iz frižidera i donese na stol, za to ti ne treba bakša. Još je taj sok 4 eura, ma jok - napisala je jedna korisnica.
Ipak, mnogi i dalje ostavljaju napojnice, ali isključivo kada smatraju da je usluga bila kvalitetna:"Jazavcima, nepristojnima i onima kojima se očito taj posao ne radi, ne ostavim ništa. Jedino konobarima i to samo onima koji su stvarno toliko ljubazni da mi poprave dan".
Posebne rasprave izazvale su kartične napojnice koje su u Hrvatskoj službeno omogućene od 1. siječnja 2024. godine. Time je uvedena mogućnost ostavljanja bakšiša preko POS uređaja, a Mastercard i Hrvatska gospodarska komora pokrenuli su kampanju o prednostima bezgotovinskih napojnica.No upravo ta praksa izaziva podijeljene reakcije. Mnogima smeta kada POS uređaji automatski nude opcije od 10, 15 ili 20 posto napojnice.
Jedan konobar iskreno je opisao kako to izgleda iz perspektive ugostitelja.
- Nikad, ali baš nikad neću gosta pitati koliko posto će mi ostaviti iako me to POS aparat pita. To je toliko grozno i nametnuto da je to strašno - ističe konobat te dodaje kako su kartice promijenile navike gostiju odnsono da se izgubio osjećaj ostavljanja napojnica te da ljudi jednostavno tapnu karticom i odu.
Prema podacima Porezne uprave, tijekom 2024. godine u Hrvatskoj je evidentirano više od 9,6 milijuna fiskaliziranih računa s napojnicama ukupne vrijednosti gotovo 33 milijuna eura. Prosječna napojnica iznosila je 3,42 eura po računu.No mnogi tvrde kako stvarne brojke nisu ni približno realne jer se velik dio napojnica i dalje ostavlja u gotovini, bez evidentiranja kroz sustav fiskalizacije.
Ugostitelji navode da se u restoranima za veće račune često ostavlja između 10 i 20 eura, dok su kod većih društava iznosi još veći.Kultura napojnica razlikuje se i diljem svijeta. Dok su u SAD-u gotovo obavezne, u Japanu ih smatraju nepristojnim jer se dobra usluga podrazumijeva. Europa je negdje između, u Francuskoj i Njemačkoj često su već uključene u račun, dok su u istočnoj Europi više stvar osobne procjene.
Hrvatska se po tom pitanju još uvijek nalazi na pola puta. Napojnica nije obaveza, ali jest društveno prihvaćen znak zahvalnosti. Ipak, sve je više onih koji otvoreno poručuju kako u vremenu inflacije i visokih cijena više ne žele financirati sustav koji bi, smatraju, trebao osigurati poslodavac kroz veće plaće.Možda upravo zato tema napojnica izaziva toliko emocija jer nije riječ samo o nekoliko eura na stolu.
Radi se o odnosu prema radu, novcu, zahvalnosti, društvenim očekivanjima i sve skupljem životu.A dok jedni i dalje bez razmišljanja zaokružuju račun na viši iznos, drugi će hladno uzeti i zadnjih pet centi ostatka. I jedni i drugi uvjereni su da su u pravu.