Naime, nekoliko tjedana godišnjeg odmora rijetko je dovoljno da pokrije gotovo tri mjeseca školskih praznika. Bake i djedovi nisu uvijek u blizini ili nisu u mogućnosti uskočiti, ljetni kampovi često su financijski zahtjevni ili popunjeni mjesecima unaprijed, a posao ne staje zato što je školsko zvono označilo kraj nastave.
Upravo zato mnogi roditelji, prije ili kasnije, dođu do pitanja koje ih istovremeno plaši i opterećuje osjećajem odgovornosti: Je li moje dijete dovoljno veliko da nekoliko sati ostane samo kod kuće?, prenosi zadovoljna.dnevnik.hr.
Odgovor nije jednostavan. Ne postoji dob koja automatski znači da je dijete spremno za samostalnost. Ono što stručnjaci gotovo jednoglasno ističu jest da je važnije gledati dijete nego datum njegova rođenja.
Roditelji često traže "magičan broj". Je li to osam godina? Deset? Dvanaest? Zanimljivo je da u mnogim državama zakonom uopće nije propisana minimalna dob u kojoj dijete smije ostati samo kod kuće. Razlog je jednostavan: razvoj djece nije jednak.
Možda važnije od pitanja o godinama jest pitanje kako se dijete ponaša kada roditelja nema.
Može li samo riješiti manji problem ili odmah paničari? Zna li što učiniti ako netko pozvoni na vrata? Hoće li poštovati dogovor ili će ga znatiželja odvesti u iskušenje da uključi pećnicu, izađe van ili pozove prijatelje?
Roditelji svoje dijete poznaju bolje od bilo koga. Upravo zato njihova procjena često vrijedi više od bilo koje tablice s preporučenom dobi.
Ako razmišljate o tome da dijete prvi put ostane samo kod kuće, neka to ne bude odmah nekoliko sati.
Također, postavlja se i pitanje što napraviti prije nego što izađete?
Ako ste procijenili da je dijete spremno, nekoliko stvari može značajno povećati sigurnost.
Prije odlaska zajedno ponovite pravila. Dijete bi trebalo znati da ne otvara vrata nepoznatim osobama, da ne koristi štednjak ako to nije dogovoreno, da uvijek ima mobitel uz sebe i da zna nazvati roditelja ili broj 112 ako se dogodi hitna situacija.
Dobro je unaprijed dogovoriti i vrijeme javljanja. Jedna poruka ili kratki telefonski poziv tijekom dana često više umire roditelja nego dijete.
Uglavnom, važno je da situaciju prilagodite svojoj stvarnosti i prema tome onda odlučite je li vaše dijete spremno da ostane samo i kako će reagirati u toj situaciji.
Foto: Ilustracija