Dok učenici na kalendarima odbrojavaju posljednje dane do ljetnih praznika, u mnogim se domovima ovih dana vodi jedna sasvim drugačija bitka. Završna ispitivanja, odgovaranja, zaključivanje ocjena i borba za svaki bod pretvaraju lipanj u jedno od najstresnijih razdoblja školske godine.
Na prvi pogled čini se kako bi upravo kraj škole trebao biti vrijeme veselja i iščekivanja dugog odmora, no stvarnost je često drukčija. Posljednjih nekoliko tjedana nastave za mnoge učenike znači dodatne sate učenja, popravljanje ocjena, pritisak zbog upisa u srednju školu ili na fakultet te strah da trud uložen tijekom cijele godine neće biti dovoljno vrednovan.
Posebno su pod povećalom učenici završnih razreda. Jedna ocjena više ili manje može odlučivati o upisu u željeni obrazovni program, a upravo ta činjenica kod mnogih stvara osjećaj da se njihova budućnost odlučuje u svega nekoliko dana.
No, nisu samo učenici ti koji osjećaju teret završetka školske godine. Mnogi roditelji priznaju kako i sami proživljavaju stres zbog školskih obveza svoje djece.
Provjeravanje e-Dnevnika postalo je svakodnevna rutina, razgovori za obiteljskim stolom često se vrte oko testova, prosjeka i mogućnosti popravljanja ocjena, a mnogi roditelji otvoreno priznaju kako se ponekad osjećaju kao da i sami ponovno prolaze školovanje.
- Priznajem da sam nervoznija od svoje kćeri. Ona je uvjerena da će sve biti u redu, a ja stalno računam bodove i gledam što još može popraviti - napisala je jedna majka na roditeljskom forumu.
Druga pak smatra kako je društvo stvorilo nerealna očekivanja.
- Imam osjećaj da se danas od djece očekuje savršenstvo. Kao da četvorka više nije dobra ocjena. Sve se vrti oko prosjeka i upisa, a zaboravljamo da su to još uvijek djeca - glasi jedan od komentara.
Psiholozi već godinama upozoravaju kako pretjerano naglašavanje ocjena može ostaviti posljedice na mentalno zdravlje djece i mladih. Strah od neuspjeha, osjećaj manje vrijednosti, anksioznost i perfekcionizam sve su češći problemi s kojima se susreću stručne službe u školama.
Djeca vrlo brzo usvoje poruku da njihova vrijednost ovisi o uspjehu koji postižu. Kada se svaka slabija ocjena doživljava kao neuspjeh, a svaka petica kao očekivani minimum, nestaje prostor za pogrešku, učenje i razvoj samopouzdanja.
Mnogi roditelji toga su svjesni, ali priznaju da se i sami nalaze pod pritiskom.
- Ne želim opterećivati sina ocjenama, ali znam koliko je konkurencija velika za upis u srednje škole. Nekad je teško pronaći ravnotežu između podrške i pritiska - napisao je jedan otac dok drugi smatraju da se sustav previše oslanja na brojke.
- Imam dvoje djece. Jedno je odlikaš, drugo nije. Ali ono koje nema sve petice daleko je kreativnije, snalažljivije i samostalnije. Ocjene jednostavno ne mogu pokazati cijelu sliku - komenatirao je jedan od roditelja.
Osim djece i roditelja, pod velikim su pritiskom i učitelji. Upravo su oni posljednjih tjedana školske godine suočeni s povećanim brojem ispitivanja, administrativnih obveza, zahtjeva roditelja i donošenja odluka koje mogu utjecati na daljnji obrazovni put učenika.
Sve to pokazuje da kraj školske godine nije izazovno razdoblje samo za jednu skupinu, već za cijeli obrazovni sustav.
Ipak, stručnjaci podsjećaju na jednu važnu činjenicu, a to je da ocjene jesu važne, ali nisu jedino mjerilo uspjeha. Jedna lošija ocjena neće odrediti životni put djeteta, baš kao što ni prosjek 5,0 sam po sebi ne jamči sreću, zadovoljstvo ili uspjeh u odrasloj dobi.
Možda je upravo zato važno da posljednji dani škole ne budu obilježeni samo brigom za brojke u imeniku, nego i razgovorom o trudu, napretku, interesima i onome što su djeca tijekom godine naučila izvan školskih udžbenika.
Jer kada za nekoliko dana zazvoni posljednje školsko zvono, većina učenika neće se sjećati svakog testa niti svih zaključnih ocjena. Pamtit će osjećaj koji su imali tijekom tog razdoblja, a upravo bi to mogao biti najvažniji podsjetnik svima nama da je obrazovanje puno više od brojke upisane u dnevnik.