Dok su građani u povodu Svih svetih obilazili posljednja počivališta svojih najmilijih, uz ulaze u pojedina groblja dočekala ih je i ponuda hrane. Prodaja kokica, lepinja i pečenih kestena otvara pitanje: pripada li takva ponuda prostoru u koji dolazimo odati počast preminulima?
Na groblja tih dana dolazimo s cvijećem i lampionima, zastajemo uz grobove i prisjećamo se ljudi koji nam nedostaju. Zato prizor prodaje hrane neposredno uz grobljanska vrata može izazvati nelagodu. Ondje gdje očekujemo mir i dostojanstvo, dočekuju nas mirisi hrane i prodajni štandovi.
Nije pritom problem u kokicama, lepinjama ili kestenima. Pitanje je mjesta, načina prodaje i mjere. Mora li baš svaki prostor na kojem se okuplja velik broj ljudi postati prilika za zaradu, pa i prilaz groblju na dan posvećen sjećanju na mrtve?
Za dio posjetitelja takva je ponuda neprimjerena jer prostor uz posljednja počivališta poprima obilježja sajma. Posebno ako prodajna mjesta zauzimaju prilaze, otežavaju prolazak ili ih prati glasno nuđenje proizvoda. Posjetitelji imaju pravo očekivati da do grobova svojih najmilijih mogu doći bez gužve koju dodatno stvaraju prodajni punktovi.
S druge strane, kupnja vrećice kestena nakon obilaska groblja nekome je tek usputna okrjepa, osobito nakon dugog putovanja ili boravka na hladnoći. Sama prisutnost prodavača ne znači nužno nepoštovanje prema pokojnicima, kao što ni kupnja hrane ne govori ništa o dubini nečije tuge ili poštovanja prema preminulima.
Upravo zato važno je razlikovati diskretnu ponudu na primjerenoj udaljenosti od trgovine tik uz sam ulaz. Nije isto nalazi li se štand dalje od groblja ili posjetitelji između prodajnih mjesta moraju prolaziti kako bi ušli u prostor posljednjeg počivališta.
Odgovornost je i na onima koji određuju gdje se prodaja može odvijati. Pri odabiru lokacija trebalo bi voditi računa o prohodnosti, čistoći i dostojanstvu prostora, a ne samo o broju potencijalnih kupaca.
Svi sveti za mnoge su duboko osoban i emotivan dan. Razumno je zato očekivati da se prostor uz groblja uređuje s posebnom pažnjom. Trgovina ima svoje mjesto, ali velika posjećenost sama po sebi ne bi trebala biti dovoljan razlog da se prodajni štand postavi baš pred grobljanska vrata.
Što vi mislite? Je li prodaja kokica, lepinja i kestena uz ulaze u groblja neprimjerena ili vam je takva ponuda prihvatljiva, dok god ne ometa posjetitelje?