Diljem Hrvatske prometne kamere postale su gotovo neizostavan dio urbane svakodnevice. Njihova je osnovna svrha povećati sigurnost u prometu, spriječiti prekršaje i olakšati rad nadležnim službama. No, iako javnost često pretpostavlja da svaka snimka automatski znači i zakonitu kaznu, pravna stvarnost znatno je složenija.
Naime, pravni stručnjaci upozoravaju kako snimke s kamera postavljenih na raskrižjima, same po sebi, u mnogim slučajevima nisu zakonit dokaz za izricanje prekršajnih sankcija. Ključni problem leži u načinu na koji se prekršaj utvrđuje. Zakon jasno propisuje da prekršaj mora biti neposredno utvrđen od strane ovlaštene osobe ili tehničkim sredstvom koje je zakonom predviđeno za takvu svrhu, piše Dnevnik.hr.
U praksi se, međutim, često događa da kazna ne proizlazi iz izravnog opažanja policijskog službenika, već iz naknadne analize snimke s gradske kamere. Takav "lanac postupanja" može biti pravno upitan ako nisu ispunjeni svi zakonski uvjeti, od ovlasti za korištenje snimke, do same namjene kamere.
Primjerice, u Zagrebu, gdje je postavljeno više od 700 nadzornih kamera, one su prvenstveno namijenjene nadzoru nepropisnog parkiranja i zaustavljanja, a ne automatskom kažnjavanju drugih prometnih prekršaja. Njihova uporaba izvan te svrhe može dovesti u pitanje zakonitost dokaza.
Policija, prema važećim propisima, snimke smije koristiti isključivo na temelju službenog zahtjeva i samo u okviru prekršajnih ili kaznenih postupaka. Ista pravila primjenjuju se i na kamere postavljene na autocestama, gdje se snimljeni materijal dostavlja isključivo nadležnim tijelima, uz jasno definiranu proceduru.
Upravo zbog tih pravnih nijansi, građani imaju pravo propitivati osnovu na kojoj im je kazna izrečena, uključujući i zakonitost samog dokaza. Ipak, stručnjaci naglašavaju da takve situacije ne treba shvaćati kao "rupu u zakonu", već kao mehanizam zaštite prava građana.
Zaključno, iako kamere imaju važnu ulogu u sigurnosti prometa, njihova snimka ne znači automatski i pravovaljanu kaznu. Najsigurniji način da se izbjegnu pravne dileme, kako za vozače, tako i za institucije, i dalje ostaje jednostavan: poštivanje prometnih propisa.