Jučer smo obilježili Dan državnosti Republike Hrvatske, jedan od najvažnijih datuma u novijoj hrvatskoj povijesti. No, mnogi su primijetili nešto što je prije desetak ili dvadesetak godina bilo gotovo nezamislivo – hrvatskih zastava na kućama, balkonima, dvorištima i poslovnim zgradama bilo je vrlo malo.
Nekada su se uoči Dana državnosti, Dana pobjede i domovinske zahvalnosti ili drugih važnih nacionalnih blagdana zastave isticale gotovo spontano. Crveno-bijelo-plava trobojnica vijorila se na obiteljskim kućama, stambenim zgradama, ugostiteljskim objektima i trgovinama. Danas se čini kako je takvih prizora sve manje.
Postavlja se pitanje – jesmo li izgubili osjećaj zajedništva i ponosa prema vlastitoj državi ili su nas svakodnevne brige jednostavno previše zaokupile? U vremenu kada mnogi razmišljaju o rastu cijena, kreditima, računima, plaćama i egzistenciji, možda nacionalni simboli više nisu u prvom planu.
Ipak, zastava nije samo komad tkanine. Ona predstavlja povijest, identitet, žrtvu brojnih ljudi koji su sudjelovali u stvaranju samostalne Hrvatske te pripadnost zajednici u kojoj živimo. Isticanje zastave ne mora biti politička poruka, već jednostavan znak poštovanja prema državi i njezinim građanima.
Naravno, ljubav prema domovini ne mjeri se brojem zastava na pročeljima kuća. Mnogi će reći da se patriotizam pokazuje poštenim radom, brigom za zajednicu i odgovornim odnosom prema društvu. Ipak, činjenica je da su hrvatske zastave jučer bile znatno rjeđi prizor nego što je to nekada bio slučaj.
Zato vas pitamo:
Jeste li jučer istaknuli hrvatsku zastavu?
Da, svake godine obilježavam Dan državnosti.
Nisam, ali podržavam obilježavanje blagdana.
Nisam i ne pridajem tome posebnu važnost.
Nemam zastavu.
Svoje mišljenje napišite nam u komentarima. Smatrate li da smo kao društvo izgubili dio nacionalnog ponosa ili se on danas pokazuje na drugačije načine nego nekad?