Prošlotjedno nevrijeme koje je pogodilo Zagorje iza sebe je ostavilo brojne posljedice, a vatrogasci su, kao i uvijek, bili na prvoj liniji obrane – na terenu, na intervencijama, spašavajući ono što se spasiti moglo.
No, uz sve ozbiljne situacije, dogodilo se i nešto što ih je s pravom izbacilo iz takta.
Naime, kako ističu zagorski vatrogasci, tijekom najintenzivnijih dana zaprimali su velik broj poziva koji uopće nisu zahtijevali njihovu intervenciju. Umjesto da budu angažirani na hitnim i opasnim situacijama, morali su odgovarati na prijave koje su građani vrlo lako mogli riješiti sami.
– Stvarno, radi banalnih stvari ljudi zovu. Netko se vozi, vidi granu na cesti i teško mu je stati i maknuti je, pa se odmah zovu vatrogasci. Ili na kućama – malo se odvoji lim i odmah se očekuje da mi dođemo i to popravimo. To jednostavno nije moguće u ovakvim situacijama – poručuju vatrogasci.
Dodaju kako razumiju da je svakome njegov problem važan, no u trenucima kada se paralelno odvijaju deseci intervencija, prioritet moraju biti one koje ugrožavaju sigurnost ljudi i imovine.
Ono što dodatno frustrira jest činjenica da se, nakon što vatrogasci ne izađu na takve pozive, vrlo brzo na društvenim mrežama pojavljuju kritike kako „ne rade svoj posao“.
No, postavlja se pitanje – jesmo li kao društvo zaista postali toliko komotni da više nismo spremni učiniti ni minimum?
Je li zaista teško zaustaviti automobil i maknuti manju granu s ceste? Ili, ako nije riječ o većoj šteti, privremeno sanirati sitan kvar na vlastitoj kući?
Umjesto da pomognemo jedni drugima i barem pokušamo riješiti ono što možemo, sve češće biramo lakši put – nazvati nekoga drugoga da to učini umjesto nas.
Vatrogasci su, kako i sami kažu, posljednjih dana doslovno „radili bez stajanja“. Upravo zato ovakvi pozivi ne samo da oduzimaju dragocjeno vrijeme, već mogu odgoditi dolazak na mjesta gdje je pomoć zaista hitno potrebna.
Možda je vrijeme da se zapitamo – ne samo kamo ide svijet, već i kamo idemo mi kao društvo. Jer ako više ne možemo napraviti ni ono osnovno, problem nije u sustavu, nego u nama.