Osim stjecanja novih znanja i razvijanja sposobnosti, važno je djecu od najranije dobi učiti vrijednostima koje će im biti važne za život. Među njima su i svijest o vlastitim korijenima te važnost očuvanja tradicije i običaja kraja u kojem odrastaju. Upravo na tome već više od pet godina rade učenici OŠ Vladimir Nazor Budinščina, okupljeni u grupu Čuvari baštine. Kroz brojne radionice, aktivnosti i zanimljive sadržaje upoznaju tradiciju svojega kraja te nastoje od zaborava sačuvati stare običaje.
Ove su jeseni, početkom listopada, Čuvari baštine organizirali prikaz pod nazivom „Branje kuruze kak negda“. U suradnji s lokalnom Udrugom Gotali, koja se također bavi očuvanjem tradicije i običaja našega zavičaja, posjetili su obiteljsko imanje u okolici škole. Tamo su ručno brali kukuruz te se prisjetili svih običaja vezanih uz taj posao.
Prikaz je započeo već ispred škole, gdje su se svi okupili te u veselom ozračju, uz smijeh i pošalice, krenuli prema polju kukuruza. Bilo je lijepo vidjeti odrasle, ali i djecu s pletenim košarama u rukama te malim koševima na leđima kako veselo kreću na posao. Dočekali su ih srdačni domaćini uz poznatu zagorsku uzrečicu: „Dej vam Bog sreću, težaki!“
Započeli su s branjem kukuruza. Članovi Udruge Gotali malim su Čuvarima baštine pokazali kako se ručno bere kukuruz, kako se lupi (čisti) kukuruz, što se radi od lupine (komušine, perušinja), a što od stabljika kukuruza. Začas su nastale lutkice i različiti drugi ukrasi od kukuruzovine, a djeci je bilo zabavno otkriti kako vrh ubranog klipa kukuruza nalikuje na brkove. Začas su svi nosili mustače, a smijehu nije bilo kraja.
Članovi Udruge srpom su posjekli nekoliko stabljika, napravili nekoliko snopova te ih spojili u kućicu ili stavicu. Odmah je krenula spontana igra skrivača jer su stavica, pa i samo polje kukuruza, idealni za skrivanje. Neki su pak učenici polje kukuruza vidjeli kao labirint. Cijelo je vrijeme zvonio dragi KAJ – u igri, u poslu i u razgovoru.
Nakon napornog rada, težaci su imali i obrok na otvorenom. Mali Čuvari baštine ponijeli su svoj strošek, ali su domaćini pripremili domaće proizvode i počastili vrijedne težake. Dok su blagovali, međusobno su prepričavali dojmove. Vidjelo se tu mnogo vedrih, nasmijanih lica. Stariji su pričali priče iz prošlosti, što je djeci bilo jako zanimljivo i poučno. Uz dječju spontanost i bezbrižnost zaboravili su na svakodnevne brige.
Krenuli su natrag prema školi s punim košarama i koševima, ali i punim srcem.
Ova se aktivnost pokazala kao dobar primjer kako djecu upoznati s baštinom i običajima kraja u kojem odrastaju. Kroz ručnu berbu kukuruza i razgovor sa starijima djeca su učila na neposredan i zanimljiv način. Spoznala su vrijednost znanja i iskustva koja se prenose s generacije na generaciju. Ovakvim aktivnostima djeca postaju istinski čuvari tradicije te aktivno pridonose očuvanju običaja svoga kraja.