Roditelji koji nisu uspjeli osigurati mjesto u vrtiću ili kojima nakon radnog vremena vrtića ne stoje na raspolaganju baka i deda servisi suočeni su s novim izazovom - visokim cijenama dadilja. Svaki sat čuvanja djeteta često je postao luksuz, a obiteljima koje nemaju alternativu preostaje samo jedna opcija, a to je plaćati sate koje u nekim slučajevima dosežu i 15 eura.
Kako prenosi portal Net.hr, primili su poruku zabrinutog roditelja koji je istaknuo da se čuvanje djece naplaćuje i 15 eura po satu, što je samo vrh ledenog brijega u svijetu privatnog čuvanja.
Nadalje prenose kako cijene variraju ovisno o gradu i vrsti usluge. Na području Zagreba sati čuvanja djece kod dadilja kreću se od 11 eura, preko 13, 15 i 15 eura, pa sve do 10 eura za manje iskusne čuvalice. Postoje klasične dadilje koje dolaze direktno u dom obitelji i dogovaraju se plaćanje “na ruke”, ali postoje i profesionalni obrti za čuvanje odnosno prostori gdje rade educirane dadilje koje nisu privatni vrtići, ali pružaju profesionalnu uslugu.
Cijene su rasle i kod profesionalnih i kod neprofesionalnih dadilja. Prema portalu Siterica, prosječna cijena po satu u 2025. godini iznosi: Zagreb - 9,7 eura, Split - 9,1 eura, Rijeka - 8,9 eura i Osijek - 7,2 eura.
Čuvanje djece postalo je tako velik izdatak za roditelje. Upravo zato su manji gradovi poput Čabra, Križevaca i Samobora uveli ili najavili uvođenje mjere plaćenog baka servisa, s naknadom od 360 eura mjesečno, kako bi olakšali roditeljima dostupnost kvalitetne brige za djecu.
Ako se promatraju međunarodne usporedbe, cijene dadilja u Sloveniji i Austriji također su visoke. Prema oglasnicima, prosjek u Ljubljani iznosi 12 eura po satu, dok u Beču doseže 16 eura po satu. Čak i po tom kriteriju, hrvatske tete čuvalice sustižu susjedne zemlje, što dodatno ilustrira rast troškova za roditelje.
Rast cijena dadilja stavlja veliki pritisak na roditelje, posebno one koji nemaju pristup vrtiću ili obiteljskim servisima. U takvim uvjetima lokalne inicijative poput baka servisa postaju ključne, dok sve veći broj obitelji mora planirati kućni budžet s dodatnim troškovima za čuvanje djece. Pitanje dostupnosti i cijene čuvanja djece postaje važna tema za sve razine vlasti, jer osiguravanje pristupačne brige za djecu direktno utječe na kvalitetu života i radnu mobilnost roditelja.