Razgovori se svode na račune, djecu i kupnju, poljupci postaju usputni, a odlazak u krevet znači okretanje svakoga na svoju stranu. Izostanak seksa nekim parovima ne smeta, dok drugima otvara bolno pitanje: jesmo li se prestali željeti ili smo putem izgubili bliskost?
U dugim vezama postoje razdoblja u kojima seksualni život padne u drugi plan. Nakon napornog dana, neprospavane noći ili obiteljskih briga mnogima je najveća želja nekoliko sati mira. No kada se takva svakodnevica nastavi, a o nezadovoljstvu se šuti, partneri mogu početi drukčije doživljavati isti odnos.
Jednome nedostaju dodiri i osjećaj poželjnosti. Drugi osjeća pritisak i strahuje da će svaki zagrljaj postati očekivanje seksa. U takvoj situaciji i razgovor o bliskosti lako se pretvori u svađu.
Različita razina seksualne želje česta je pojava u vezama, navodi Međunarodno društvo za seksualnu medicinu (ISSM). Poteškoće mogu nastati kada te razlike izazivaju frustraciju, napetost ili osjećaj odbacivanja.
Koliko je seksa dovoljno?
Uspoređivanje s prijateljima ili navodnim prosjecima rijetko odgovara na pitanje je li par zadovoljan. Nekome odgovaraju česti seksualni odnosi, nekome povremeni, a neki ljudi imaju ispunjen partnerski život bez seksa.
Ne postoji univerzalna učestalost koju bi trebalo postići. Medical News Today ističe da sama apstinencija ne bi trebala uzrokovati negativne zdravstvene posljedice te da ljudi mogu živjeti zadovoljno i bez seksualnih odnosa. Zato tvrdnju da je nedostatak seksa sam po sebi loš za zdravlje treba uzeti s oprezom.
Za odnos je važno kako se partneri osjećaju: odgovara li im postojeća bliskost ili netko pati, povlači se i sve teže govori o svojim potrebama?
Manjak želje ne znači automatski manjak ljubavi
Iza smanjenog interesa za seks mogu stajati stres, hormonalne promjene, tjelesno i mentalno zdravlje, nuspojave lijekova te odnosi među partnerima. Zaključak „više me ne voli” zato može biti preuranjen. ISSM upozorava da razumijevanje mogućih uzroka pomaže paru da o razlikama razgovara s više razumijevanja.
Vrijedi se zapitati i kako izgleda zajednički dan. Postoji li vrijeme za razgovor koji nije dogovor o obvezama? Kada su partneri posljednji put zajedno uživali u nečemu? Ima li među njima nježnosti i onda kada seks nije moguć ili poželjan?
Odgovori mogu otvoriti temu koju je lakše prešutjeti nego izgovoriti: „Nedostaješ mi, iako smo svaki dan zajedno.”
Kad se jedan osjeća odbijeno, a drugi pod pritiskom
Rečenice poput „tebi nikad nije do mene” ili „tebi je samo do seksa” razgovor brzo pretvaraju u obranu vlastite pozicije. Puno je korisnije opisati vlastito iskustvo: „Nedostaje mi naša bliskost” ili „Teško mi je opustiti se kada osjećam očekivanje”.
Potrebe obaju partnera zaslužuju prostor, jednako kao i njihove granice. Nitko ne treba pristajati na seks zbog krivnje, straha od svađe ili dokazivanja ljubavi. ISSM naglašava važnost otvorenog razgovora bez osuđivanja i pritiska.
Bliskost može početi i izvan spavaće sobe
Zagrljaj, poljubac, držanje za ruke ili masaža mogu biti načini održavanja povezanosti. Posebno je važno da nježnost smije ostati samo nježnost, bez obveze da vodi prema spolnom odnosu. Takvi dodiri mogu pomoći partnerima da sačuvaju fizičku i emocionalnu bliskost i kada im se seksualne želje razlikuju.
Za početak se može odvojiti večer bez ekrana, prošetati udvoje ili mirno razgovarati o onome što svakome nedostaje. Vrijeme provedeno zajedno pritom ne treba pretvarati u još jedan zadatak s unaprijed zadanim ishodom.
Ako promjena seksualne želje izaziva zabrinutost ili nezadovoljstvo traje, razgovor s liječnikom, partnerskim terapeutom ili stručnjakom za seksualno zdravlje može pomoći u razumijevanju uzroka i traženju rješenja.
Pitanje „koliko često vodimo ljubav” zato vrijedi proširiti i onim koje je ponekad teže postaviti: jesmo li zadovoljni bliskošću koju imamo i možemo li iskreno razgovarati o onome što nam nedostaje?
foto: kreirano pomoću AI