Danas se u Republici Hrvatskoj obilježava se Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. 18. studeni prošle godine postao je i državni praznik.
Vukovar često nazivan kao Grad Heroj ili mjesto posebnog pijeteta simbol je hrvatskog otpora, borbe za slobodu i herojstva čemu najbolje svjedoči nedavno obnovljen, ne srušen Vukovarski toranj kojeg nije moglo ‘slomiti’ ni gotovo 11 000 granata dnevno.
Bitka za Vukovar bila je najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu. Grad je bio pod opsadom 87 dana od strane Jugoslavenske narodne armije, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.
Porazom lokalnog Zbora narodne garde, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva bitka je završena, ali je iza sebe ostavila oko 900 poginulih branitelja grada te njih još šestotinjak nakon zarobljavanja u masovnim ratnim zločinima.
Bitka za Vukovar doprinijela je dobivanju međunarodne potpore za neovisnost Republike i danas se ta žrtva poštuje kao jedan od ključnih trenutaka Domovinskog rata. Braniteljima koji su za domovinu u Vukovaru položili svoje živote za našu slobodu vječna slava i hvala!
U nastavku prilažemo antologijske retke ubijenog novinara Siniše Glavaševića koji je 18. studenog, pao u ruke srpskog agresora, a glasno odzvanjaju i dan-danas.
Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad?
Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.
Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?
Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.
A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.
abrkic/sjever.hr
18.11.2021.
