Sveti Nikola jedan je od najomiljenijih svetaca u kršćanskoj tradiciji, a posebno mu se vesele djeca koja 6. prosinca s nestrpljenjem provjeravaju čizmice ostavljene na prozoru. No, ovaj blagdan krije mnogo dublju priču. Nikola je, osim djece, zaštitnik pomoraca, siromaha, djevojaka, studenata, trgovaca, pekara, ribara, putnika, farmaceuta, zatvorenika, pariškog sveučilišta, otoka Sicilije i brojnih gradova diljem svijeta.
Rođen je u Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji, u 3. stoljeću. Njegovi roditelji, bogati i pobožni, dugo nisu mogli imati djece, te su sina Nikolu dobili kao Božji dar. Iako je u mladosti ostao siroče, naslijedivši veliko bogatstvo, nikada nije živio raskošno – svoj je život posvetio pomaganju potrebitima i borbi protiv nepravde, uvijek videći Boga u svakom čovjeku. Umro je 6. prosinca 327. godine, iscrpljen radom, brigama i pokorom. Pokopan je u Miri, gdje se i danas nalazi njegov prvotni sarkofag, a zbog turskih osvajanja njegove su relikvije kasnije prenesene u Bari, gdje se i danas čuvaju.
S vremenom je nastao i običaj darivanja na dan njegova spomendana. Legenda govori da je u susjedstvu Nikoline obitelji živio nekada imućan čovjek koji je izgubio sav imetak. Imao je tri kćeri koje nije mogao udati, pa je u očaju planirao iskoristiti njihovu ljepotu kako bi došao do novca. Djevojke su u molitvi tražile spas. Nikola, saznavši za njihovu nevolju, noću je kriomice došao do kuće i kroz prozor ubacio vrećicu sa zlatnicima. Prema predaji, vrećice su pale u čarape ili obuću koja se sušila pokraj ognjišta – otuda današnji običaj ostavljanja darova u čizmicama.
Djeca koja su bila dobra tijekom godine dočekuju slatkiše i poklone, dok Krampus, koji prema tradiciji prati Svetog Nikolu, neumorno podsjeća na nestašluke – ostavljajući šibu kao opomenu.
Običaj darivanja, radost djece i legenda o dobroti svetca čine blagdan sv. Nikole posebnim i danas, stoljećima nakon njegova života.
foto: arhiva