Etnomuzikolog Vinko Žganec (1890.–1976.), rođen u Vratišincu, jedna je od onih tiših figura hrvatske kulture bez kojih bi današnje razumijevanje međimurske popevke bilo nezamislivo. Dok je za zajednicu popevka bila nešto što se uvijek pjevalo, u polju, u kući, na svadbama i sprovodima, za Žganca je postala istraživački zadatak i životni poziv: zapisati ono što je do tada živjelo isključivo u glasovima ljudi.
Za razliku od mnogih ranijih sabirača narodnog blaga, Žganec nije bilježio samo melodiju i tekst. Njegov ključni doprinos leži u tome da je popevku promatrao kao živu cjelinu – zanimalo ga je tko pjeva, u kojoj prilici, s kakvim sjećanjem, kojim emocijama ili generacijskim prijenosom. U svojim terenskim bilježnicama uz notni zapis nalazimo i kratke opise izvođačica, napomene o mjestu i vremenu snimanja, o običajima u koje je pjesma uklopljena. Time je popevka prvi put sustavno izvučena iz anonimnosti kolektivnog naroda i vraćena konkretnim pojedincima i zajednicama koji su je njegovali.
Broj zabilježenih napjeva u Žgančevoj ostavštini mjeri se u tisućama, a upravo ta gustoća i preciznost korpusa omogućila je da se međimurska popevka kasnije jasno definira kao zaseban glazbeni idiom, a ne tek kao dio šire kajkavske ili zagorske tradicije. Njegova zbirka, danas pohranjena u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, postala je osnovni referentni materijal za generacije etnomuzikologa, muzikologa i kulturnih povjesničara koji su se bavili sjeverom Hrvatske.
Metodološki, Žganec uvodi standard koji je za početak 20. stoljeća bio iznimno moderan. Insistira na terenskom radu, na neposrednom kontaktu s pjevačima, na višekratnom slušanju i provjeri, na razlikovanju varijanti iste pjesme. Njegovo „bilježi sustavno, čuvaj precizno, ne uljepšavaj“ ostaje do danas jedna od najtočnijih definicija ozbiljnog rada s nematerijalnom baštinom. U tom je smislu Žganec bio daleko ispred vremena u kojem je djelovao: shvaćao je da će svaka naknadna romantizacija, pojednostavljivanje ili aranžman za potrebe scene nepovratno zamutiti onaj izvorni sloj.
Palača međimurske popevke u Donjoj Dubravi taj sloj stavlja u prvi plan. Jedna od tematskih prostorija posvećena je upravo Žgancu i metodologiji koju je razvio. Posjetitelj ondje može ući u radnu sobu sabirača: vidjeti faksimile terenskih bilježnica, originalne notne zapise, fotografije s terena, ali i načine na koje je kasnije klasificirao, uspoređivao i objavljivao gradivo. Time Palača ne govori samo o popevki kao zvuku, nego i o znanosti koja je taj zvuk morala naučiti čitati.
Važno je što se Žgančev pristup ne zaustavlja u vitrini, nego se nastavlja u suvremenoj kustoskoj i edukacijskoj praksi Palače. Umjesto da se zadovolji priznanjem UNESCO-a kao konačnom potvrdom, Palača aktivno gradi vlastiti terenski arhiv: bilježi suvremene izvođače i izvođačice, prati rad KUD-ova, prikuplja audiovizualne snimke i svjedočanstva nositelja prakse, razvija online tečajeve i radionice u kojima se uče i sama pjesma i kontekst u kojem nastaje. Na taj se način Žgančeve bilježnice i notni zapisi prirodno nadograđuju digitalnim alatima 21. stoljeća.
Baština se ne čuva pukim zapisom, već razumijevanjem konteksta u kojem zapis nastaje i bez tog uvida međimurska popevka ne bi mogla postati dijelom UNESCO-ove reprezentativne liste, nego bi ostala tek egzotičan lokalni kuriozitet.
U vremenu u kojem se žive prakse često svode na programe i evente, Žganec nas opominje da je svaka pjesma prije svega susret dviju strana: onoga tko pjeva i onoga tko sluša. Njegov zapis sačuvao je glas generacija koje više nisu među nama, a jednako je važno da je sačuvao i način na koji o tom glasu treba misliti. Palača međimurske popevke danas taj glas vraća u svijet – ne kao zatvoreni arhiv, nego kao mjesto gdje se Žgančeva bilježnica nastavlja puniti novim rukopisima, novim snimkama i novim interpretacijama iste stare pjesme. Sve s ciljem da popevka ostane glas koji traje.
PROJEKT Rekonstrukcija građevine javne i društvene namjene 2.b. skupine-Interpretacijski centar Palača međimurske popevke„ NPOO.C1.6.R1-I1.01-V1.0006 FINANCIRA EUROPSKA UNIJA — NEXT GENERATION
Financira Europska unija - NextGenerationEU. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Ni Europska unija ni Europska komisija ne mogu se smatrati odgovornima za njih.