U Gradskoj upravi Grada Ludbrega potpisan je sporazum između Grada Ludbrega i Župe Presvetog Trojstva o sufinanciranju postavljanja kipa svetog Carla Acutisa u prostoru Svetišta Predragocjene Krvi Kristove.
Riječ je o projektu kojim će se dodatno obogatiti prostor svetišta, koje već godinama okuplja brojne hodočasnike i posjetitelje. Nositelj projekta je Župa, dok će Grad Ludbreg sudjelovati u financiranju izrade samog kipa u iznosu od 20.625 eura s PDV-om. Sve ostale radove vezane uz postavljanje i uređenje prostora osigurat će Župa.
Gradonačelnik Dubravko Bilić istaknuo je kako je riječ o suradnji koja ima i simboličku i stvarnu vrijednost za Ludbreg.
- Svetište je važan dio identiteta našeg grada i mjesto koje posjećuju ljudi iz cijele Hrvatske i šire. Smatramo da je ovakav projekt vrijedan podrške jer doprinosi i duhovnoj i kulturnoj dimenziji Ludbrega. Drago mi je što Grad može biti partner u tome - rekao je Bilić.
Župnik Kristijan Stojko naglasio je kako postavljanje kipa svetog Carla Acutisa nosi posebnu poruku, osobito za mlađe generacije.
- Carlo Acutis je mlad svetac našeg vremena, blizak mladima i razumljiv današnjem čovjeku. Njegova vjera bila je jednostavna, ali duboka – svakodnevno je sudjelovao na misi, molio i tražio smisao u odnosu s Bogom, ali je istovremeno živio sasvim običan život, s interesima kakve imaju i današnji mladi. Upravo u toj jednostavnosti i iskrenosti leži njegova snaga - rekao je Stojko.
Carlo Acutis bio je mladić koji je duhovnost živio kroz svakodnevicu, kroz molitvu, pomaganje drugima i odnos prema ljudima, ali i kroz male stvari koje su ga veselile. Volio je prirodu, planinarenje i životinje, o kojima je rado brinuo, a imao je nekoliko kućnih ljubimaca, dvije mačke, četiri psa i zlatne ribice, a slobodno vrijeme provodio je uz računala, filmove i igre. Upravo ta kombinacija duboke vjere i običnog života čini ga bliskim i razumljivim mnogima.
Postavljanje njegova kipa tako u Ludbreg ne donosi samo novi sadržaj u prostoru svetišta, već i jednu toplu i životnu poruku, a to je da svetost nije nešto daleko i nedostižno, nego nešto što se može živjeti svakodnevno, u malim stvarima i odnosima.
Upravo kroz ovakve projekte prostor svetišta nastavlja se razvijati kao mjesto susreta, mira i osobne tišine, onako kako ga već godinama doživljavaju brojni posjetitelji i vjernici.