U Ludbregu je prije točno godinu dana, 2. travnja 2024. godine otvoren Regionalni znanstveni centar za osnovnoškolski odgoj i obrazovanje u STEM području - LORI, vrijedan oko tri milijuna eura, a riječ je o jedinom centru u Hrvatskoj koji ima Newton sobe, čija je posebnost simulator letenja te primjenjuje koncept norveškog obrazovanja.
Projekt je proveo Grad Ludbreg s partnerima - Varaždinskom županijom, Međimurskim veleučilištem u Čakovcu, udrugom First Scandinavia i osnovnim školama Ludbreg, Veliki Bukovec i Sveti Đurđ te uz financijsku podršku Financijskog mehanizma Europskog gospodarskog prostora za razdoblje od 2014. do 2021. te Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Republike Hrvatske. U prvih godinu dana u Lori centru održano je 110 radionica i zabilježeno preko 1600 dolazaka. U povodu prve godišnjice djelovanja donosimo intervju sa Željkom Marković-Bilić, ravnateljicom, STEM centra Lori Ludbreg.
Lori je postao pravi primjer na nivou Hrvatske. Postoje li ustanove slične vrste?
- Drago nam je čuti da smo percipirani na takav način. Osim u Ludbregu, u Hrvatskoj su osnovana još tri regionalna znanstvena centra (RZC): u Osijeku, Šibeniku i Splitu. Ono po čemu se LORI razlikuje od ostalih centara je to da su naše edukacije namijenjene svim učenicima, a ne samo darovitima. Cijeli koncept Newton obrazovanja, što je jedan dio našeg poslovanja, temelji se na želji da se STEM približi svakom učeniku, da svaki učenik na svoj način i u svom ritmu riješi postavljeni zadatak i tako osvijesti da STEM nije težak i namijenjen samo „izabranima“ i. Drugi dio poslovanja je LORI u sklopu kojega promoviramo znanost i STEM za predškolce i učenike razredne nastave -
Kako ocjenjujete važnost suradnje s lokalnim i regionalnim samoupravama?
- Moramo se pohvaliti dobrom suradnjom. LORI je javna ustanova koju je osnovao Grad Ludbreg jer su u Gradu odavno prepoznali važnost ulaganja u obrazovanje. Varaždinska županija od početka je bila u projektu te je LORI uvrstila u sufinanciranje poput centara izvrsnosti, što nam uvelike olakšava poslovanje. Zato su edukacije za sve škole nad kojima Varaždinska županija ima osnivačka prava besplatne -
Ostvarujete suradnju i s drugim ustanovama, s Muzejom grada Ludbrega provodite projekt I ja sam istraživač!, koliko je važno biti prisutan u lokalnoj zajednici?
- Biti prisutan u lokalnoj zajednici od vrlo je velike važnosti. Nitko od nas nije otok pa da radi za zatvoreni, mali krug ljudi. S Muzejom grada Ludbrega surađujemo i pripremamo i druge aktivnosti za učenike, prošle smo godine sudjelovali u EMI, edukativnoj muzejskoj akciji, a ove pripremamo radionice koje će se održati uz sajam cvijeća. Želja nam je i radimo na tome da pripremimo zajedničku ponudu terenske nastave jer kad k nama dođu učenici, onda često u Ludbregu odu još negdje, a na kraju i na ručak. Tako polako otvaramo polje školskog turizma od kojega će korist imati cijela lokalna zajednica -
Najveća zadaća ovog centra je i popularizacija znanosti. Kako ju ostvarujete?
- Kad pogledate što se dešava u svijetu tehnologije, posebno umjetne inteligencije, morate se zapitati što i kako dalje. Što će biti za pet, deset, petnaest i više godina? Što će raditi naša djeca? Znanost i STEM polja su koja pružaju dobru mogućnost da se naši učenici ostvare kao uspješni radnici u budućnosti. Mi im želimo od najranije dobi pokazati da nema podjela na muške i ženske predmete i da svatko može biti uspješan. Želimo ih naučiti da u provođenju eksperimenata ima različitih metoda kojima se dolazi do rješenja, ponekad su krive, ali se mogu popraviti jer se i iz toga uči. Često kažemo da kod nas nema pogrešnog odgovora, već se postavlja pitanje: Što se moglo drugačije napraviti da rezultat bude drugačiji? Treba se riješiti tog straha u glavi i pustiti učenike da budu kreativni jer tu kreativnost sustav uguši odmah na početku školovanja i kasnije ju je jako teško ponovno „pokrenuti“ -
Na koji način vas pronalaze posjetitelji iz naše sredine?
- Prisutni smo na društvenim mrežama i tako najčešće za nas saznaju posjetitelji iz daljnjih krajeva, tako su do nas došle i turističke agencije. Pokazalo se da ravnatelji škola najčešće ne proslijede obavijest svojim učiteljima te smo od početka okrenuti županijskim stručnim vijećima STEM predmeta pa učitelji dođu k nama, isprobaju što radimo i kasnije dovedu svoje učenike u LORI. Sa školama s ludbreškog područja često se čujemo i telefonski ili odemo u školu i predstavimo svoje aktivnosti. Što se tiče građana, znaju nam se javiti porukom e-pošte ili nazovu i pitaju što ih zanima. Recimo, za naše STEM školice znaju nazvati i pitati mogu li doći djeca s drugih područja, a ne samo s ludbreškog.
Kakve su reakcije učenika na same radionice?
- Što su učenici mlađi, to je oduševljenje prostorom i radionicama veće i iskrenije. Užitak je gledati sjaj u njihovim očima i promatrati kamo ih vodi prirođena znatiželja. Stariji učenici su nešto ozbiljniji i suzdržaniji, ali često pokažu da im je super što obuku kute, a kad krene radionica, ima ih po cijelom prostoru pa nam se čini da im pod često nije dovoljno velik. Vrlo se brzo po dolasku opuste i onda sudjeluju u edukaciji bez straha da će ih netko ocijeniti ili da će pogriješiti. I zapravo ta opuštenost onda dovodi do kreativnih rješenja što nam je i cilj -
Kako biste objasnili odnos jedne ovakve ustanove i obrazovne ustanove, odnosna škola?
- Dobro pitanje jer nam je to još uvijek izazov. Mi nismo ustanova kamo učenici idu na izlet, k nama dolaze na terensku nastavu. Upravo to je najveći izazov – da nas škola percipira kao destinaciju za terensku nastavu koja se odvija cijele školske godine. Također sva četiri RZC-a pripremaju zajednički plan da nas i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih stavi na kartu obrazovnih institucija. U kojem će se smjeru to razvijati, ostaje da vidimo -
Imate dugogodišnje iskustvo rada u školi, koje su za djecu prednosti sudjelovanja na radionicama u Lori centru u odnosu na naučeno u školi?
- Obrazovni sustavi su veliki i zbog toga su vrlo spori u promjenama. Da biste nešto promijenili na nacionalnoj razini, potrebne su vam godine dosljednoga rada. Učenici se u tako velikom sustavu stavljaju u kategoriju da moraju biti dobri u svemu jer će samo tako upisati srednju školu koju žele jer ako imaju slabiju ocjenu iz predmeta koji im i nije nužan za nastavak školovanja, postoji mogućnost da se neće upisati u školu. To dalje znači da učenici koji su stvarno daroviti u nekom području, a u ostalima prosječni ili nemotivirani, ne dobivaju priliku upisati školu koju žele i dalje razvijati taj svoj talent ili ostvariti svoj potencijal. U Newtonu je sve drugačije – nama je važno da pokažu tu svoju kreativnost u rješavanju problema, da vide da mogu biti uspješni. Naše edukacije temelje se na školskim kurikulumima, one su nadogradnja onoga što učenici uče u školi, ali kod nas imaju dvije stvari koje su u školi problem: dovoljno vremena da jednu temu prođu od početka do kraja te opremu. Osim najsuvremenije opreme (simulatori leta, iPad uređaji, kemijska oprema), koristimo i svakodnevne stvari (košarkaška lopta, felga bicikla, tetrapak boce) kako bismo im u praksi osvijestili primjenu onoga što uče u školi-
Osnova cijele priče nastala je na temelju norveških iskustava i njihove ideje Newton soba. Koliko je teško ili lako slijediti njihov primjer rada?
- Tijekom provedbe uspostave RZC-ova ostvarili smo nekoliko posjeta norveškim znanstvenim centrima i Newton sobama, bili smo u sva četiri latvijska znanstvena centra te u finskim znanstvenim centrima. Svugdje smo pričali o njihovim višegodišnjim iskustvima i radu, o načinima sufinanciranja, održivosti, utjecaju na sredinu u kojoj se nalaze i na nacionalne sustave obrazovanja. Saznali smo stvarno puno o funkcioniranju jednog znanstvenog centra. Možemo li to primijeniti i u Hrvatskoj? Posljednjih pet mjeseci održavamo koordinacije s ostalim RZC-ovima u Hrvatskoj o istim temama, pogotovo o temi održivost kako bismo se uskladili u nekim generalnim stvarima (financiranje, način poslovanja…) I zato na ovo pitanje nije lako odgovoriti jer ćemo neke svari raditi prvi put, poput modela sufinanciranja, a neke su nam poznate. Prije bih rekla da je izazovno, ali to samo znači da smo budni i spremni doći do rješenja -
Perspektive za budućnost – kako vidite Lori u narednim godinama?
- Što se tiče lokalne razine – nadamo se da će učenici iz naše četiri škole doći k nama barem jednom godišnje na jedan modul pa tako svake godine. Uskoro kreće i javni integrirani prijevoz što će itekako olakšati dolazak k nama. Naravno da gledamo i šire pa smo za nacionalnu razinu na početku odlučili da se želimo pozicionirati na karti Hrvatske kao mjesto za terensku nastavu. Za sada imamo module za osnovnoškolce i početne razrede srednje škole, u bliskoj budućnosti ćemo priču spustiti i na predškolu. Srednjoročni plan je uvesti i A u STEM (STEAM) i proširiti edukacije i u tom smjeru, dok nam je petogodišnji plan pripremiti dobar program za izvođenje škole u prirodi, ali tu ne možemo sami jer nas treba pratiti i lokalna zajednica s ponudom smještaja. Također se nadamo zadržati ovu grupu od dvadesetak motiviranih Newton učitelja jer bez njih ne bi bilo ni LORI-ja. Možete imati najskuplju opremu na svijetu, ali ako nema ljudi koji će s njom raditi, gdje je svrha? Ulaganje u učitelje izuzetno nam je važno pa ćemo uskoro, nakon što su se odmorili od edukacija koje su se provodile prije godinu dana, započeti novi ciklus i to terenskom nastavom.
Petar Mihin, Newton učitelj mjeseca
Ludbrežanin Petar Mihin, 25-godišnji učitelj fizike i kemije je ovomjesečni Newton Teacher, a on ističe kako učitelji imaju moć inspirirati učenike da zavole STEM. Petar je uz to glazbenik i svira razne instrumente i pjeva u bendu. Vodi i zbor te igra rukomet i badminton. Dolazi iz velike obitelji, a i majka mu je također učiteljica, osim u OŠ Ludbreg, ona je također i Newton učiteljica.
Što je uopće potaknulo vaš interes za STEM?
- Oduvijek sam znao da želim biti učitelj i da su me privlačili STEM predmeti. Moja teta, profesorica kemije, uvela me u predmet, a moj otac, limarski majstor, naučio me o elektricitetu i mehanici. U srednjoj školi sam također imao sjajnog profesora koji me natjerao da uživam u fizici. Moj put prema STEM-u oblikovao je cijeli moj život -
Što najviše volite u radu u sobi Newton?
- Svaka je grupa drugačija i svaki put studenti su kreativni na nove načine. Dašak je svježeg zraka kada naučite nešto novo od učenika i dobijete nove ideje. Izazovi izgradnje u Exploring Energy! među mojim su najdražima -
Koja je vaša omiljena tema ili modul za podučavanje i zašto?
- To je vjerojatno Istraživanje energije! Učenici imaju puno vremena za otkrivanje i učenje, a svaka sesija donosi nove ideje. Izrada automobila od kartona i jednostavnih materijala na kraju potiče njihovu kreativnost i također im pomaže razumjeti složene teme poput trenja -
Što se nadate da će učenici i učitelji ponijeti posjetom vašoj sobi Newton?
- Nadam se da će vidjeti da svatko može uživati u znanosti i da svatko može nešto doprinijeti. Najviše od svega, nadam se da će studenti naučiti koliko je važno raditi u timu. Nažalost, danas mnogi ljudi pokušavaju sami riješiti probleme ili se oslanjaju na internet ili umjetnu inteligenciju, zaboravljajući da bi njihovi prijatelji mogli biti oni koji im najviše mogu pomoći -
Možete li podijeliti zabavnu ili inspirativnu priču koja se dogodila u vašoj sobi Newton?
Jedna učenica došla je na dan otvorenih vrata u Newton Room i impresionirala me odgovarajući na pitanja tijekom moje prezentacije. Kasnije, kad sam razgovarao s njezinim roditeljima, saznao sam da nije bila najbolja učenica, ali je imala posebnu ljubav prema fizici, a ja sam u tome odigrao veliku ulogu. To me podsjetilo da kao učitelji imamo moć inspirirati učenike da zavole STEM — i ta me spoznaja još više motivira -
Kako možemo najbolje inspirirati djecu i mlade da nastave STEM obrazovanje i karijeru?
- Moramo im pokazati da je znanost svuda oko nas i da nam uistinu čini život lakšim. Ako smo strastveni u podučavanju i uspijemo pokazati učenicima kako je znanost povezana s njihovim svakodnevnim životom, neki od njih će biti inspirirani da nastave studirati STEM -
Kad biste mogli sresti jednog poznatog znanstvenika, bivšeg ili sadašnjeg, tko bi to bio i zašto?
- Želio bih upoznati Michaela Faradaya. Njegova priča o tome kako je postao znanstvenik bila je jedinstvena za svoje vrijeme - nije mu bilo dobro u životu, ali je kroz naporan rad, a možda i nešto sreće, postao jednako utjecajan kao i drugi znanstvenici koji su imali mnogo više prilika tijekom odrastanja -