Područje uz rijeke Muru i Dravu pravi je dragulj prirode – mozaik rijeka, šuma, livada i naselja u kojem priroda i čovjek stoljećima žive u suživotu.
Posebno mjesto u toj priči zauzima Međimurje, gdje Mura i Drava oblikuju krajolik bogat bioraznolikošću i kulturnom baštinom. Upravo zato, Vlada Republike Hrvatske proglasila je ovo područje Regionalnim parkom Mura-Drava, prvim regionalnim parkom u Hrvatskoj, na današnji dan 2011. godine. Park obuhvaća pet županija, od Međimurja do Kopačkog rita, čuvajući neka od najvažnijih prirodnih staništa u zemlji.
Međimurje je poznato kao "kraj med dvemi vodami", a rijeka Mura njegova je posebna prirodna žila kucavica. Ovdje se može vidjeti jedan od najočuvanijih riječnih krajolika u Europi – dinamičan splet rukavaca, sprudova, mrtvaja i poplavnih šuma koji pružaju dom mnogim rijetkim i ugroženim vrstama. Osim što se nalazi unutar ekološke mreže NATURA 2000, park obuhvaća 87.680 hektara (877 km2), čime se ubraja među najveća europska zaštićena područja.
No, njegova vrijednost ne prepoznaje samo Hrvatska – 2012. godine Regionalni park Mura-Drava postao je dio UNESCO-ovog prekograničnog rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav, jednog od samo šestotinjak takvih rezervata u svijetu. Još veće priznanje stiglo je u rujnu 2021., kada je UNESCO ovo područje službeno proglasio prvim Prekograničnim rezervatom biosfere u Europi, najvećim zaštićenim riječnim područjem na kontinentu. To je snažan dokaz kako su zaštita prirode, klimatska otpornost i održivi razvoj moguće ostvariti u harmoniji.
U Međimurju, brigu o Regionalnom parku Mura-Drava vodi Javna ustanova „Međimurska priroda“, koja se bavi zaštitom, edukacijom i promocijom ovog iznimnog područja. Najbolje mjesto za otkrivanje bogatstva prirodne baštine je Centar za posjetitelje „Med dvemi vodami“ u Križovcu. Ondje posjetitelji mogu saznati više o rijekama, šumama i životu koji one podržavaju, kroz zanimljive interpretacije i interaktivne sadržaje.
Rijeke Mura i Drava oduvijek su oblikovale Međimurje, njegovu prirodu i ljude. Danas je na nama da ih sačuvamo – ne samo kao sjećanje, već kao živi, pulsirajući ekosustav koji će trajati i u budućnosti.