Ugledali ste kućište kamere uz cestu, ali ne znate je li uređaj već zabilježio vašu brzinu? Upravo udaljenost na kojoj počinje mjerenje zanima brojne vozače, a pogled na kameru ne otkriva gdje počinje područje nadzora.
Prema informacijama koje je policija dala za Index, stacionarni uređaji za nadzor brzine koji se koriste na hrvatskim cestama detektiraju brzinu vozila na udaljenostima od 10 do 100 metara. Uz brzinu bilježe i podatke potrebne za identifikaciju vozila, uključujući registarsku oznaku, smjer kretanja te vrijeme i mjesto prekršaja.
To znači da se mjerenje može odvijati dok je vozilo još stotinjak metara od uređaja. Vozači koji računaju da kamera bilježi brzinu tek kada prođu neposredno pokraj kućišta zato mogu pogrešno procijeniti trenutak u kojem su ušli u područje nadzora.
Snimanje i mjerenje nisu isti trenutak
Sustav najprije prati kretanje vozila unutar područja detekcije. Tehnička dokumentacija proizvođača Sensys Gatso opisuje kako radar RT4 kontinuirano određuje brzinu i položaj vozila, dok se fotografija prekršaja izrađuje na zadanoj točki. Drugim riječima, mjesto na kojem je vozilo fotografirano ne mora biti mjesto na kojem je počelo mjerenje brzine.
Pritom udaljenost od 100 metara ne treba shvatiti kao univerzalno pravilo za svaki uređaj koji se koristi u prometnom nadzoru. Domet ovisi o modelu uređaja i načinu njegove primjene, pa podatke o pojedinim fiksnim kamerama ne treba automatski primjenjivati na sve policijske radare.
Za vozače je zato najvažnije pratiti ograničenje brzine duž cijele prometnice. Kad kućište kamere već postane jasno vidljivo, vozilo se možda već nalazi u području mjerenja.
foto: AI ilustracija