Na kraju smo 2024. godine koja nije bila naklonjena ženama. Naime, u samo 11 mjeseci u Hrvatskoj je ubijeno 18 žena. 18 žena! Skoro svih 18 ubijeno je od svojih partnera, sadašnjih, bivših. Poražavajuća statistika je da većina žena u Hrvatskoj razmišlja da su to i zaslužile, jer su odlučile da ne žele više trpiti nasilje, bilo kojeg oblika. Ne mali broj žena u Hrvatskoj javno govori kako im partner može raditi što god želi, samo da djeca ne ispaštaju i imaju "krov nad glavom". Sve ove žene koje osuđuju žrtve, ako imaju kćeri, neka se zapitaju što da bude ubijena njihova kćer?
No, da se vratimo na početak godine kada su određeni pozitivni pomaci i promjene Zakona obećali čvršću zaštitu žena. Posebna riječ je na "obećali", ali reakcija nadležnih tijela često nije adekvatna. Kada žena prijavi kršenje mjera opreza, uglavnom od policije, koja je tu da nam pomaže, zaštiti, dobivaju "odmahivanje rukom", ili čak prijavu niti ne prosljeđuju ili često žrtvi koja je u strahu kažu, "ma neće vam ništa, samo vas zastrašuje". Da, zastrašuje! Nema li svaka osoba pravo na život bez straha, a policija bi nam trebala pomoći u tome?
Policija je u 2023. izrekla mjeru zabrane približavanja za 2807 osoba. Takva mjera samo je privremena i maksimalno traje osam dana, što u praksi znači da vrijedi do trenutka dok nasilniku sud ne odredi kaznu što obično nastupa idući dan. Zaštitne mjere osim zabrane približavanja, uključuju i liječenje od ovisnosti, psihosocijalni tretman i udaljenje iz kućanstva u kojem stanuje žrtva, no, to se rijetko događa.
Jako puno pričamo o nasilju, borimo se protiv njega, puna su nam usta zaštite, ali nasilje je u porastu. Pa, što se onda krivo radi? Tko snosi odgovornost? Ili je nasilje nad ženama normalna stvar, jer je žena drugorodna?
Ono što je još poražavajuće je da često žrtve nasilja od policije dobiju odgovor "razmislite da li ga želite prijaviti. Ako ga prijavite, dobiti će otkaz, neće vam moći plaćati alimentaciju. Što ćete onda?" I ovo su rečenice gdje se većina žrtava nasilja povuče, odustane od prijave i dalje trpi nasilje, a službene osobe trljaju ruke jer su se riješile papirologije koju bi trebale napraviti u slučaju prijave. I ne, ovo nisu prazna naklapanja, ovo je stvarnost! Ali, u cijelom tom procesu nije odgovorna samo policija. Tu su i sudovi koji, također, uglavnom ne štite žrtvu. Ako se i kada dođe do ročišta, uglavnom su sve oči uprte u ženu koja je očito sama kriva jer je postala žrtva nasilja. Postoji ne mali broj žena koje su na sudu dobile uputu da ipak probaju biti "malo mekše" i pružiti prijateljstvo nasilniku, pa eto, barem zbog djece kako bi imala u životu oba roditelja. Možda bi i sudovi drugačije razmišljati da im, npr. netko "opali" šamar i da savjet da budu "malo mekši" i probaju biti prijatelji ili bi prvo što bi napravili, jer su sudci/sutkinje, prijavili osobu koja im je "opalila" šamar.
18 žena! Nadamo se da će se ova brojka zaustaviti, da će iduće godine biti manje femicida, ali i da će sustav napokon proraditi i zašititi žrtve nasilja i njihovu djecu. Nadamo se.