Svake godine, 25. listopada, u Hrvatskoj obilježavamo Dan dobrovoljnih darivatelja krvi, dan zahvalnosti svim ljudima koji nesebično daju dio sebe kako bi spasili tuđi život. Njihov altruizam i humanost osnažuju naše društvo i daju mu ono najvažnije - ljudsko lice.
Krv je lijek koji se ne može proizvesti umjetnim putem. Ona je tekućina života, nezamjenjiva u brojnim medicinskim situacijama, a upravo o dobrovoljnim darivateljima ovisi hoće li te zalihe biti dostupne kad su najpotrebnije.
Tko su ti ljudi? Radnici, studenti, sportaši, umirovljenici, umjetnici, ljudi različitih dobi i zanimanja, ali istog srca. Oni ne pitaju tko će primiti njihovu krv, koje je nacionalnosti, vjere ili imovinskog statusa. Njihov čin solidarnosti i empatije nadilazi sve razlike.
Posebno se priznanje na ovaj dan odaje jubilarcima, odnosno darivateljima koji su krv dali 35, 50, 75, 100 ili više puta. Njihova desetljeća predanosti i humanosti čine temelj našeg transfuzijskog sustava i primjer su kako ponavljajući čin dobrote može promijeniti mnoge živote.
Sustav darivanja krvi, koji vodi Hrvatski Crveni križ u suradnji s transfuzijskim centrima, organiziran je tako da je svaki postupak siguran, profesionalan i dostupan. Svako darivanje krvi prilika je ne samo za pomoć drugima, nego i za brigu o vlastitom zdravlju jer svaki darivatelj prolazi liječnički pregled.
Načela darivanja su jasna: dobrovoljno, besplatno, solidarno i anonimno. Darivatelj krvi može biti svaka zdrava osoba u dobi od 18 do 65 godina, a redoviti darivatelji, koji se osjećaju dobro, mogu nastaviti do 70. godine života.
Krv mogu darivati osobe koje teže najmanje 55 kilograma, one koje su zdrave, odmorene i bez znakova akutnih bolesti, muškarci svaka tri, a žene svaka četiri mjeseca.
Jedna doza krvi može spasiti tri života. Potrebe za krvlju su stalne i nepredvidive, a zalihe se mogu održavati samo uz stalni odaziv darivatelja. Zato ovaj dan nije samo prilika za zahvalnost, nego i poziv svima koji mogu da se pridruže ovoj plemenitoj obitelji.
Darujte krv, spasite život!
foto: asrhiva
izvor: nzjz dr. andrija štampar