Uskrsni ponedjeljak, produžetak najvećeg kršćanskog blagdana, za mnoge bi trebao biti dan mira, duhovne tišine, obiteljskog okupljanja i zahvalnosti. No, umjesto toga, sve više svjedočimo prizorima koji ne priliče svetkovini – zujanje kosilica, miješalice za beton, motorne pile i nervozni radovi po dvorištima kao da je riječ o običnom radnom danu.
Zar smo stvarno došli do točke gdje više ne znamo stati? Zar ni na Uskrsni ponedjeljak ne možemo odložiti alat, sjesti sa svojima, pogledati nebo i zahvaliti na životu?
Ovo nije pitanje tradicije, ovo je pitanje vrijednosti. Blagdani nisu tu da "uhvatimo što nismo stigli preko tjedna", već da se sjetimo tko smo i zašto slavimo. Rad na okućnici može pričekati – duša ne može.
U vremenu kad nam sve brže curi kroz prste, kad su odnosi površni, a tišina rijetkost, možda je upravo ovaj dan prilika da zastanemo. Da ne tražimo "još što odraditi", nego trenutak da budemo prisutni – sa sobom, s obitelji, s Bogom.
Uskrsni ponedjeljak nije dan za rad – to je dan za smisao. Poštujmo ga!
FOTO: Ilustracija