Uskrsni ponedjeljak produžetak je najvećeg kršćanskog blagdana te bi to trebalo biti vrijeme mira, duhovne tišine, obiteljskog zajedništva i zahvalnosti.
Ipak, sve češće svjedočimo prizorima koji ne odražavaju duh svetkovine – zvukovima kosilica, miješalica za beton, motornih pila i užurbanim radovima po dvorištima, kao da je riječ o sasvim običnom radnom danu.
Jesmo li doista došli do toga da više ne znamo stati? Zar ni na ovaj dan ne možemo odložiti alat, sjesti s najbližima, podići pogled prema nebu i zahvaliti na životu?
Ovdje nije riječ samo o tradiciji, nego o vrijednostima. Blagdani nisu tu da nadoknadimo propušteno iz tjedna, već da se podsjetimo tko smo i zašto slavimo. Posao može pričekati – ali unutarnji mir i povezanost ne bi trebali.
U vremenu kada sve prolazi prebrzo, odnosi postaju površni, a tišina rijetkost, možda je upravo ovaj dan prilika da zastanemo. Da ne tražimo još jedan zadatak, nego trenutak prisutnosti – sa sobom, s obitelji i s Bogom.
Uskrsni ponedjeljak nije dan za obaveze. To je dan za smisao, poštujmo ga!