U vrijeme kada se sve veći broj roditelja suočava s nedostatkom mjesta u dječjim vrtićima, rastućim troškovima skrbi i izazovima usklađivanja obiteljskih i poslovnih obveza, nove lokalne mjere potpore obiteljima nailaze na izrazito pozitivan odjek. Jedna od njih, takozvani „baka - djed servis“, pokazala se kao rješenje koje istodobno pomaže roditeljima, djeci, ali i starijoj generaciji.
Model je jednostavan, ali učinkovit: bake i djedovi koji čuvaju svoje unuke predškolske dobi ostvaruju mjesečnu novčanu naknadu, dok roditelji dobivaju sigurnu i pouzdanu skrb za dijete u krugu obitelji. Osim financijskog rasterećenja, ovakav pristup dodatno jača međugeneracijsku povezanost i povjerenje, što mnogi roditelji ističu kao veliku prednost u odnosu na klasične oblike skrbi.
Prvi grad u Hrvatskoj koji je uveo ovu mjeru bio je Samobor, gdje je „baka - djed servis“ zaživio početkom godine. Tamo bake i djedovi za brigu o unuku mogu dobiti 360 eura mjesečno po djetetu, što je izjednačeno s gradskim subvencijama za privatne vrtiće i obrte dadilja. Mjera se odnosi na djecu u dobi od jedne do četiri godine koja nisu upisana u vrtiće zbog nedostatka kapaciteta.
Na tragu tog primjera, Križevci su odlučili uvesti vlastitu verziju mjere, koja će se provoditi tijekom 2026. godine. Prema objavi Grada, križevačke bake i djedovi mogu ostvariti 250 eura mjesečno za čuvanje unuka ili unučica predškolske dobi. U gradskom proračunu za ovu je namjenu osigurano oko 180 tisuća eura, a cilj je pružiti podršku obiteljima čija djeca nisu upisana u dječje vrtiće, najčešće zbog ograničenih kapaciteta.
Uvjeti za ostvarivanje prava jasno su definirani: roditelji moraju biti zaposleni ili studenti i imati prebivalište u Križevcima, dok dijete mora biti starije od godinu dana i ne smije biti uključeno u sustav vrtića ili obrta dadilja. U slučaju naknadnog upisa u vrtić, pravo na naknadu prestaje.
Ovakve mjere sve se češće navode kao primjer dobre prakse u demografskoj i socijalnoj politici na lokalnoj razini. One ne samo da olakšavaju svakodnevicu roditeljima, već i bakama i djedovima omogućuju dodatni prihod te osjećaj aktivne uključenosti u odrastanje unuka. Istodobno, gradovi dobivaju fleksibilan alat za ublažavanje problema nedostatka vrtićkih mjesta.
Kako interes za ovakve modele raste, očekuje se da bi se slične mjere mogle pojaviti i u drugim sredinama, osobito onima koje se već godinama bore s listama čekanja za dječje vrtiće.