Slušajući poznanike, prijatelje, čitatelje kako načelnice/načelnici manjih općina rijetko kada borave na svojim radnim mjestima, odlučili smo istražiti da li je to zaista tako. Zadnja tri mjeseca svakodnevno smo nazivali nekoliko načelnica/načelnika manjih općina sa sjevera Hrvatske: iz Krapinsko-zagorske, Varaždinske, Međimurske, Koprivničko-križevačke i Zagrebačke županije. Radi se o tri općine iz svake županije, ali ih nećemo imenovati, neka to ostane čitateljima na razmišljanje.
Iako smo naišli i na one čelne ljude manjih općina koji su na svome radnom mjestu i više od 12 sati te sav svoj napor ulažu u realizaciju brojnih projekata kako bi svoja mjesta učinila boljima i kvalitetnijima za život svojih mještana, naišli smo i na one koje smo rijetko ili nikada zatekli na svom radnom mjestu, u Općini, iako svoju funkciju obnašaju profesionalno a ne volonterski.
Moramo spomenuti kako smo od 15 općina pronašli dva “bisera” koja smo u tri mjeseca kontaktirali više od 50 puta. Radi se o jednoj općini u Krapinsko-zagorskoj županiji i jednog općini u Međimurskoj županiji, dok su nam u nekoliko općina s područja sjeverne Hrvatske djelatnici Općina kazali kako načelnice/načelnika nema trenutno na svom radnom mjestu, ali znaju da neće imati vremena ni javiti nam se, jer, eto, rade na jednom važnom projektu koji se odvija na području njihovih općina.
No, da mi krenemo s ova naša dva “bisera” za koje podsjećamo da plaću primaju od poreznih obveznika. Prvo smo započeli nazivanje službenih kontakata koji su objavljeni na stranicama tih općina i zatražili načelnicu/načelnika. Osoba koja nam se javila, pa možda svih ovih 50 puta jedna te ista osoba, prvi put nam je rekla kako čelne osobe općine trenutno nema, ali da pokušamo nazvati kroz par sati ponovo. Tražili smo termin za sastanak. I da odmah u startu prekinemo špekulacije, ne, ovo nije tekst kako bismo kod nekoga nakon teksta dogovorili sastanak ili suradnju, nego da potvrdimo činjenicu kako pojedini načelnice/načelnice malo toga ili ništa ne rade za svoju općinu, a pokazatelj je kako se upravo u tim općinama već godinama nije realizirao niti jedan projekt.
Nazvali smo opet kroz nekoliko sati, ali ni tada nije bilo čelne osobe na svom radnom mjestu, jer morala je kod doktora na pregled. Upitali smo da li je načelnici/načelniku pozlilo ili ima zakazan pregled otprije i da li je uzela/o bolovanje ili slobodan sat/dan. Nisu nam znali reći. Razumijemo, svi smo ljudi koji imamo svoje zdravstvene tegobe, osobito ako smo već u nekim godinama i trebamo se kontrolirati. Nazvali smo drugi dan odmah ujutro nadajući se da je načelnica/načelnik na svome radnom mjestu, ali ista osoba nam je rekla da ni danas nije tu, da je kod doktora, ali da će doći kroz par sati u općinu. Niti nakon par sati nije se pojavila na svom radnom mjestu, ali nije ni na bolovanju ni na godišnjem. Dakle, čelne osobe nije bilo dva dana na radnom mjestu, ali se bilježilo kao da radi. I ne radi se samo o ta dva dana, nego se radi o idućih nekoliko tjedana. Naravno, da smo pokušali nazvati na službeni mobilni telefon i poslali poruku, ali čelna osoba se nije niti jedanput javila niti odgovorila na poruku. Kako znamo da u toj općini unazad dvije godine nije realiziran niti jedan projekt, a čelne osobe nema ili pak jako rijetko na svom radnom mjestu, pitamo se da li je uopće potrebno da te općine i dalje imaju funkciju ili ih treba pripojiti većem središtu koje se nalazi u njihovoj blizini?
Drugi “biser” nam pak dolazi iz Međimurske županije kojega smo, također, nazivali. Iako, za razliku od ove prve osobe iz Zagorja, ova osoba nam se svaki put javila na svoj službeni mobilni telefon, ali izgovori su bili sjajni. Primjer, nazvali smo jedan ponedjeljak, pa nam je čelna osoba kazala kako je trenutno na jednom gablecu, prijatelj mu dobio unuka/unuku. Bilo je 9 ujutro. Pa, kako u utorak ima jedan sastanak i onda je već kraj tjedna, pa neka ga nazovemo idući ponedjeljak. Nazvali smo i idući ponedjeljak i opet je imao neku proslavu/feštu, rođendan netko. Opet u utorak ima neku obavezu, pa srijedu i već je kraj tjedna, pa neka nazovemo opet idući ponedjeljak. Pitali smo ga da li radni tjedan u toj općini traje od ponedjeljka do srijede, pa je ostala/o malo zbunjena/zbunjen, jer koliko znamo u Hrvatskoj još uvijek nije došlo do skraćivanja radnog tjedna.
Znamo mi da čelni ljudi županija, gradova i općina imaju i mnogo papirologije vezano uz razne natječaje i da, osobito, u manjim sredinama nema puno zaposlenih pa veliku većinu poslova odrađuju upravo načelnice i načelnici, ali pitamo se da li u pojedinim išta rade i da li njihovi mještani imaju razloga što negoduju kako nikada kada dođu u Općinu ne mogu naći načelnika ili načelnicu u uredu. Ima i onih koji sve primaju tko god dođe u prostoriju njihove općine i koji se zaista trude, do onih koji tijekom 8-satnog radnog vremena imaju jedan sastanak i ne mogu niti jedan više ugurati za taj dan u svoj raspored, pa do ovih koji za vrijeme radnog vremena imaju fešte, veselice…. Hm? Prosudite sami!
msopek/sjever.hr 16.06.2024.
