Zbog ruske invazije na Ukrajinu sve više osoba bježi iz te ratom pogođene zemlje, pa su tako u noći s ponedjeljka na utorak prve izbjeglice stigle na područje Krapinsko-zagorske županije, točnije u Hum na Sutli. Naime, Marya Završki i njen suprug Zlatko u svoju su kuću u Grletincu primili svoju obitelj i prijatelje iz Ukrajine.
– Vjerovali smo do zadnjeg trenutka da do napada na našu zemlju neće doći, ali nažalost dogodilo se ono najgore – započela je priču Marya Završki, inače rođena Ukrajinka, a koja se u Hum na Sutli doselila zbog ljubavi.
U strahu za svoju obitelj koja živi u ukrajinskom Lavovu govori nam da je, još istog dana kada je rat počeo zvala svoju djecu da se spakiraju i krenu za Hrvatsku.
– Sin mi je odmah rekao kako on ne misli otići, nego će ostati i braniti Ukrajinu, ali je zato na put do ukrajinske granice otpratio snahu Viru i moje dvoje unučadi Stanislava (12) i Anđelinu (8), koji su u Hrvatsku došli u četvrtak i to organizirano preko Crkve – rekla nam je Maryja dodavši kako je pak kćer Oljga sa svoje dvoje djece Bogdanom (5) i Matvijem, bebom od četiri mjeseca došla u noći s ponedjeljka na utorak.
– Kćer je došla sa svojom prijateljicom Marinom i njenim sedmogodišnjim sinom Večeslavom, a dovezao ih je čovjek iz našeg mjesta koji je otišao po njih u Ukrajinu. Nije im bilo lako, putovali su skoro tri dana, a ne mogu vam riječima opisati koliko su bili preplašeni i u strahu kad su došli, a opet s druge strane presretni kad su osjetili mir. Kako žive u zgradi, na svaki zvuk sirene spuštali su se u podrum, gdje su znali i prespavati, tako da su djeca stalno bila obučena i spremna za izaći iz stana. Kad sam im ovdje rekla da mogu skinuti jakne i da više nisu u opasnosti, trebalo im je jedno vrijeme da to stvarno i učine i da se malo opuste. Ma šta da vam pričam, nisu se usudili ostati sami u kupaonici, to je strašno – ispričala nam je Maryja te dodala kako su se na svaki prelet aviona okretali u strahu i stiskali se majkama još nekoliko dana nakon dolaska.
– Velika je to trauma za sve, posebno za stariju djecu koja već donekle razumiju o čemu se radi. Teško im je palo ostaviti svoje prijatelje i doći u nepoznatu sredinu, ali su istovremeno oduševljeni dobrodošlicom koju su im pripremili naši mještani. Jako puno ljudi me odmah zvalo i bilo spremno pomoći, posjetili su nas i iz Crvenog križa Pregrada te tamošnjeg vatrogasnog društva, donosili su pakete s hranom i raznim drugim stvarima. Veliko im hvala svima, mogu samo reći kako Hrvatska ima veliko srce – kazala nam je Maryja, a da je stvarno tako potvrdila je svojim postupkom i obitelj Hrestak iz Krapine koja je ovih dana za Maryjnu kćer i prijateljicu s djecom, osigurala smještaj u svojoj garsonijeri.
– Hvala dobrim ljudima. Bilo nas je jako puno u kući tako da nam to puno znači, a kćer mi i nešto razumije hrvatski pa će se bez problema snaći, te mi je kad smo se čule rekla da im je super i da su sretni. Ovih ćemo dana probati razgovarati i s školom, ako bi djeca mogla ići barem na druženje, samo da budu okružena s drugom djecom i da lakše prebrode te trenutke. Oni vjeruju da će sve to skupa trajati još par dana i da će se moći vratiti kući svojim očevima i muževima. Već planiraju kojim će se putem vratiti u Ukrajinu – rekla nam je Maryja te suznim očima dodala kako je sve to jako boli.
– Meni danas nije ponedjeljak nego mi je 12. dan rata, tako ja sada pratim dane. A moje srce čine dvije polovice, jedna je sretna što su moji unuci ovdje sa mnom na mirnom, a druga polovica krvavi jer mi je tamo ostao sin, zet i mnogi drugi prijatelji, ali sam svjesna da moram biti jaka, jer djeca crpe snagu od majke. Ja vjerujem u to i znam da će ga na bojištu čuvati moja molitva – zaključila je Maryja.
www.sjever.hr
07.03.2022.
