Dok svi tabloidi, televizije i društvene mreže bruje o separaciji cijepljenih i necijepljenih, o covid potvrdama, o crnim brojkama, prepucavanjima vrhovnih, bruje i o (ne)organiziranom prosvjedu u Zagrebu, o odavanjima i obilježavanju povijesnih dana Republike Hrvatske, pa dok se leti vojnim avionom na, kako kaže predsjednik Milanović, janjetinu u vikendici, Anka Mrak Taritaš govori kako u Zagrebu nema obnove ni nakon dvadeset mjeseci od potresa. „I ljudi na Banovini preživjeli su ljeto, preživjet će zimu, a odgovora koliko će još zima ili ljeta biti u kontejnerima, nema” kazala je zastupnica GLAS-a Mrak Taritaš u ponedjeljak u Hrvatskom saboru.
I uistinu, pomaka nema, govorilo se kako će obnova biti duga i komplicirana, a podsjetimo kako se od prvog spominjanja o obnovi do danas, Zakon o obnovi mijenjao čak tri puta. Protekla, 2020. godina pamti se po najjačem potresu u Zagrebu 22. ožujka magnitude 5,5 po Richteru, a pogotovo po onom najgorem – u Petrinji 29. prosinca čija je jačina iznosila 6,2 po Richteru. Sveukupno je poginulo sedmero ljudi.
Gotovo svi stanovnici Petrinje ostali su bez krova nad glavom, a cjelovita obnova nije ni počela! Gdje zapinjemo? Ivan Blažević iz Zaklade “Solidarna” na svom je Facebook profilu objavio poduži tekst za kojeg Vas molimo da pročitate do kraja jer osim bolnih činjenica ima i kako sam Blažević kaže, ekskluziva.
„Krajem svibnja osigurali smo sredstva i dogovorili materijal i izvođače za 11 protupotresnih kuća koje želimo izgraditi obiteljima u Sisku, Petrinji, Glini, Donjim Kukuruzarima, Dvoru… Zaklada Solidarna je osigurala sredstva i odabrala obitelji, a Boris Blažević iz Rotary Cluba i njegova tvrtka odrađuju posao oko dozvola, izvođača, materijala, gradnje i ostalo (nije mi ništa u rodu, iako mi se brat zove Boris).
Prvi u cijeloj RH bili smo spremni graditi prema Zakonu o obnovi. Kako bismo mogli krenuti u legalnu gradnju bilo je potrebno nekoliko stvari:
A) Ishoditi Rješenje za tipsku kuću za sve tipove kuća koja planiramo graditi (ukupno ih imamo 3: tip B, C i D). 25. svibnja predali smo zahtjev za tip B. Zašto nismo predali odmah sve tipove? Zato da sa jednim tipom prođemo cijeli proces sa Ministarstvom graditeljstva pa da onda ostala 2 prilagodimo kako bi cijeli proces ubrzali. Rješenje za tip B dobili smo 30. srpnja – dulje od 2 mjeseca!!! Vraćalo se radi krivog zareza, krive palatalizacije i sl. U ta 2 mjeseca morali smo dva puta čekati jer je zaduženi referent na godišnjem. Kako na dva godišnja? Moralo se iskoristiti stari godišnji, a onda je došlo vrijeme i za ljetni GO. Naravno, drugi referent nije mogao preuzeti slučaj. Do sada smo dobili za tip C, a za tip D još čekamo. Za tip C smo predali 16. kolovoza, a dobili smo 20. listopada.
Evo jedan detalj iz procesa za tip C. Nakon mjesec i pol dana čekanja zovem ja odgovornu osobu u Ministarstvo da pitam u čemu je problem. Kaže meni: “Prije mjesec dana rekli smo što se treba promijeniti u prijavi, ali još ništa nismo dobili natrag.” Zovem Borisa sa pitanjem o čemu se radi. Zove on njih sa informacijom da je predao dva dana nakon njihovih primjedbi da bi oni rekli “Jao, pa nismo vidjeli da je nešto stiglo. Evo, sad smo našli. Sve je u redu.”
B) Srušiti stare kuće jer se mora graditi na istoj lokaciji.
Ovdje nam je Središnji ured za obnovu izašao u susret da prioritizira rušenja. Do sada je srušeno 5 kuća od 9 za koje smo molili. No, ni to nije išlo lako. Za kuću Kristine Grdić rečeno nam je iz lokalnog stožera da ako želimo ubrzati rušenje da sami izradimo Elaborat za rušenje (inače je to posao tvrtke koja ruši) jer se samo na to čeka cca mjesec dana. Angažiramo građevinskog inžinjera, platimo i pošaljemo početkom mjeseca rujna traženi elaborat. Kuća je srušena 10. studenog!!!
C) Napraviti prilagodbene nacrte, geodetske nacrte i svu ostalu tehničku dokumentaciju za samu gradnju.
To nema veze sa državnim institucijama i to su Boris Blažević i njegova ekipa odradili kao što bi svatko od nas odradio svoj posao. E sad kreće dalje. U cijelom ovom procesu čekanja rušenja i rješenja govori nam se “Sačekajte novi Zakon o obnovi, procesi će se ubrzati i pojednostaviti”. Donesen je 30. studenog. Sada imamo Rješenje za dvije tipske kuće te nekoliko lokacija spremnih za gradnju istih. Kako bi mogli početi graditi moramo od lokalnog gradskog ureda za graditeljstvo dozvolu za gradnju. Boris Blažević ode na sastanak sa glinskim uredom jer prvo krećemo graditi u Majskim poljanama. Oni nam kažu (parafraziram): “Mi ne znamo po kojoj proceduri da vam izdamo tu dozvolu jer do sada nitko to nije tražio dozvolu niti smo dobili ikakvu uputu od ministarstva. Možete li nam pomoći i saznati od ministarstva kako da odradimo svoj posao?” Jednaku takvu informaciju dobili smo od sisačkog ureda.
Traži se hitni sastanak sa Središnjim uredom za obnovu gdje dobivamo informaciju da je Ministarstvo graditeljstva odlučilo da za svaku pojedinačnu lokaciju, svaku pojedinačnu kuću, svaku pojedinačnu obitelj samo Ministarstvo mora dati dozvolu. Halo!!! To znači da će i Središnji državni ured za obnovu isto to morati dobiti od Ministarstva, umjesto da spuste na lokalnu razinu ili da čak odluče da je sam elaborat za rušenje dovoljan dokument. Očito njima pojednostavljivanje i ubrzavanje procesa i procedura znači dodatno kompliciranje. Na pitanje “Po kojoj proceduri predajemo zahtjev za tu dozvolu?” odgovor je: “Ne znamo još, idući tjedan ćemo početi pisati tu proceduru.”
I sada mi čekamo, obitelji čekaju, izvođači čekaju, cijene materijala rastu, a ovi… ne znam uopće kako to nazvati. U cijelom ovom čekanju zbog porasta cijena materijala na tržištu nama se cijena gradnje kuća digla za 10-15%. Zbog nesposobnosti i nemara državne uprave izgradit ćemo jednu kuću manje. Da je sav proces odrađen u imalo razumnom roku sve kuće bi već bile gotove, sve obitelji bi već bile u toplim domovima. Radi se o preko 50 osoba, među kojima je 15-ak djece i 10-ak umirovljenika/ca.
EKSKLUZIVA!
Boris Blažević kao glavni projektant i njegova tvrtka kao formalni vlasnik nacrta kuća uz našu punu podršku i poticaj donirali su Središnjem državnom uredu za obnovu sve nacrte svih tipova kuća. DONIRALI!!! Kako bi i država mogla graditi te kuće.
Kada čujete Hanžeka iz Središnjeg ureda da najavljuje potpisivanje ugovora za izgradnju 50 kuća, moja je pretpostavka da će dobar dio biti upravo te kuće koje nama ne daju da grade. I sad ti svaki tjedan objašnjavaj sve ovo obiteljima koje u kontejnerima čekaju da gradnja krene.
Frustracija na n-tu.
SRAMOTA! SRAMOTA! SRAMOTA!
Jel’ rješenje da dignem šator pred Ministarstvom dok se ne riješi problem koji su sami stvorili?
p.s. ne moram ni spominjati da ilegalna gradnja ne dolazi u obzir. I takve sam prijedloge dobivao od ljudi (ne iz sustava).”
Pametnom dosta!
Fotografija iz arhive, 24. ožujka 2021. godine.
mčaržavec/www.sjever.hr
22.11.2021.
