Živimo u zemlji u kojoj se često može čuti da žena treba biti podložna ili ”drugotna”, rađati i biti u službi muškarčeva autoriteta, da su žene ”štrace” ako se ponašaju izvan određenih okvira, da im za odgoj treba ”opizdilica”, da joj ”ide dobro za jednu ženu” i slično. Oblačeći kraću suknju i noseći dublji dekolte, žene su odgovorne za reakcije suprotnog spola. Kažu oni „Izazivala je” ili „Načinom oblačenja ukazuje da nije ”svetica”?”
Ponekad je lako zaboraviti da je seksizam duboko ukorijenjen u našem društvu, da je spretno upakiran u humor, da ga neki zapravo smatraju normalnim ili još gore – niti ga ne prepoznaju. Kažu neki drugi „Muškarci su takvi, previše si dozvoljavaju”. Što to uopće znači?!
Poštovani,
seksistički komentari i ne primjereno ponašanje većinom su temeljeni na predrasudnim uvjerenjima, diskriminirajućem ponašanju prema osobi na temelju roda/spola, na temelju stereotipa o slabijoj kompetentnosti žena.
Diskriminacija po spolu, seksizam – zapravo je više ili manje prikriven falokratizam, pojam koji je nastao sredinom dvadesetog stoljeća da označi dominaciju muškarca nad ženama. Taj je pojam usko povezan s patrijarhalnom civilizacijom u cjelini. Žene trpe razne oblike nasilja koje trpe i muškarci. Ali žene trpe i proživljavaju nasilja koja se ne dogode muškarcima ili im se dogode izuzetno. Većina tih posebnih, rodno uvjetovanih oblika nasilja su seksualne ili reproduktivne prirode. Prema istraživanju iz 2010. godine, jedna od tri djevojke između 16 i 18 godina izjavila je da je doživjela neželjeno dodirivanje u školi. Nadalje, ogroman postotak, od točno 71 posto ispitanika, svjedoči kako je u dobi od 16 do 18 godina najmanje nekoliko puta tjedno doživjelo da se djevojke naziva pogrdnim seksualnim imenima (drolja i slično). Ovo su činjenice i podaci na temelju kojih možemo i na temelju kojih bismo trebali mijenjati stav i sustav shvaćanje, odgoj, naslijeđene okvire i pretpostavke o silovanju, slici tijela i ranjivosti.
„Predodžbu svijeta, kao i svijet sam, stvorili su muškarci; oni ga opisuju sa svog stanovišta kojeg brkaju s apsolutnom istinom.” (Simone de Beauvoir)
Poštovani,
koja je to sila koja muškarca tjera da udari ženu, ili još gore – da dugi period vrši nasilje nad njom!? Koje je pravo na to?
Strah od samoće u takvim situacijama, u životu žrtve, ne postoji. U takvom odnosu postoji jedino strah od repeticije nasilja, što je uglavnom i slučaj i razlog ostajanja u nezdravom odnosu ili potpuno opravdani strah od ne rješavanja problema za što su nam dokaz mnogobrojni propusti sustava i tijela države u kojoj živimo, pogotovo kada se radi o nasilju nad ženama. Korijen problema seže u naslijeđene obrasce ponašanja prema ženama. Prema UN-ovoj definiciji, rodno uvjetovano nasilje podrazumijeva da nasilje prema ženama proizlazi iz podčinjenog položaja žene u društvu. Preciznije, nasilje prema ženama uzrokovano je duboko ukorijenjenim patrijarhalnim obrascima ponašanja, stavom da žene vrijede manje od muškarca, da su manje sposobne, manje racionalne, manje pametne.
Mnogi pokazuju nerazumijevanje ovog problema. Pa, eto, prema izvješću Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova 2017. godine, sudovi od ukupnog broja predloženih zaštitnih mjera, usvajaju samo 17 posto. Prema Libelinim unutarnjim statistikama, tek svaki peti slučaj rodno uvjetovanog nasilja završi kažnjavanjem počinitelja. Prema podacima MUP-a, u posljednjih par godina u Hrvatskoj je 90 žena ubijeno od strane njihovih muževa, bivših muževa, partnera, bivših partnera ili drugih bliskih muških osoba. Svakih 15 minuta jedna žena u Hrvatskoj je zlostavljana, a svaka treća doživi ekonomsko nasilje u partnerskom odnosu. Samo jedna od 15 do 20 žena prijavi silovanje.
Poštovani,
začarani krug nasilja potpomažete i vi svojim neshvaćanjem i zaključcima temeljenima na obrascima, na stranicama kutije u kojoj ne postoje činjenice temeljene na situacijama koje se događaju u vašoj zajednici. Onda umjesto da se, na primjer, pitate koja je to sila da djevojke iz loše veze ulaze u još lošije, pitajte se kako joj možete pomoći!
SOS telefon i savjetovalište za žene žrtve nasilja Krapinsko-zagorske županije ovaj su vikend organizirali dva treninga, odnosno pokazne radionice „Samoobrane za žene”, pod vodstvom profiliranog trenera Marka Vrbanca u Zaboku i Klanjcu.
Inače, SOS telefon za žene žrtve nasilja u Krapinsko-zagorskoj županiji postoji od 2012. s ciljem utjecaja na smanjenje nasilja u obitelji, a provodi ga CESI, feministička organizacija koja se zalaže za unapređenje društvenog položaja žena te ostvarenje spolne i rodne ravnopravnosti, kao i za puno provođenje svih zakona i međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava.
Vendi Keserica, voditeljica SOS telefona i Savjetovališta za žene žrtve nasilja Krapinsko – zagorske županije objasnila je kako je svrha navedene akcije direktna prevencija.
– Na području KZŽ direktno djelujemo sa ženama koje su žrtve nasilja, ali kroz ovakve akcije želimo podići razinu svijesti i želimo osvijestiti da su žene u puno većem broju žrtve nego što to ljudi misle. Ovo je rodno uvjetovan problem – rekla je Keserica i napomenula kako je tijekom pandemije zabilježen veći broj poziva od strane žrtava i kako postoji ogromna potreba za njihovim uslugama.
Vrbanec je tijekom radionice pokazao desetak kratkih i jednostavnih vježbi za koje kaže da bi ih svi trebali znati.
– Ovakvih akcija trebalo bi biti više, za njima postoji potreba. Smatram da je prevencija najbolja metoda, mi dajemo ženama alat za sprečavanje i izbjegavanje fizičkog nasilja ili da barem u takvim situacijama kupe vrijeme. Utječemo na samopouzdanje žena i radimo na svijesti da žene ne smiju o nasilju šutjeti, štoviše treba ga čim prije prijaviti, potražiti pomoć i pravovremeno reagirati – rekao je Vrbanec, dodaje kako za nasilje opravdanja nema i pita se „Tko bi to normalan radio?”
Anamarija Hanžek, jedna od polaznica radionice istaknula je kako je ova akcija bila poučna i praktična.
– Ako mi se ikad dogodi napad onda ću znati primijeniti barem dio. Mnoge prijateljice doživjele su neugodne situacije od strane muškaraca, neke su se susretale s praćenjima što je strašno – kaže Hanžek i dodaje kako je akcija „Samoobrane za žene” korak u osvješćivanju kompletnog društva.
Julija Franciska Kucelj, također polaznica radionice naglasila je kako bi se svaka žena trebala znati obraniti, što je u drugu ruku apsurdno.
– Bila sam u takvim situacija. Osjećala sam se užasno i treba se znati obraniti. U toj te situaciji šok i panika preuzmu pa treba znati reagirati na vrijeme – rekla je Kucelj i dodala da si dečki možda više dozvoljavaju!
Imajmo uvijek na umu da na sebi možemo raditi, učiti i nadograđivati se, nije nam potrebna posebna škola već volja i upornost. Desit će se poštovanje, desit će se zadovoljstvo veće od onog prilikom noćnog praćenja, dobacivanja i upotrebe sile. Takva su ponašanja neprikladna, bezobrazna, uvredljiva i umanjuju samopouzdanje. Iza njih se često krije osobno nezadovoljstvo i strah čiji je korijen vjerojatno dubok i proizlazi iz doba odrastanja i odgoja, čija je baza većinom rodno uvjetovana i često povređuje, posebno žene koje su preživjele ili preživljavaju nasilje. Neki od nas zbog toga osjećaju kao su u začaranom krugu. I tugu osjećaju.
Spomenutu je aktivnost financiralo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike kao i Krapinsko-zagorska županija.
mčaržavec/www.sjever.hr
23.05.2021.
