Nastavljamo uživati u kazalištu iz naslonjača, zahvaljujući varaždinskom Hrvatskom narodnom kazalištu koje se dosita iskazalo u akciji #ostanidoma . Svakoga dana nova predstava na Youtube kanalu!
Ovoga nas puta očekuje pravi kazališni spektakl – predstava „Glorija” koju je prema tekstu Ranka Marinkovića režirao Damir Zlatar Frey.
Mirakl u šest slika
redatelj: Damir ZLATAR FREY
dramaturginja: Željka UDOVICIC PLEŠTINA
koreograf: Damir ZLATAR FREY
scenograf: Damir ZLATAR FREY
izbor glazbe: Damir ZLATAR FREY
kostimografi: Desanka JANKOVIC i Damir ZLATAR FREY
oblikovatelj svjetla: Tomaž BEZJAK
asistent redatelja: Manuel KAUCIC
asistent scenografa: Goran ŠAPONJA
maska, šminka i frizure: Mirija KRALJ
izrada lutaka: Daniel MILOCANOVICH
Osobe:
SESTRA MAGDALENA (Glorija),karmelicanka (cirkuska artistica): Helena MINIC
RIKARDO KOZLOVIC (Floki Flèche), bivši direktor cirkusa: Mijo PAVELKO
BISKUP, konferansje i krotitelj životinja u cirkusu: Zvonko ZECEVIC
DON JERE, biskupov tajnik: Ivica PUCAR
DON ZANE, bibliotekar: Jan KEREKEŠ
DON FLORIJO, kanonik: Zdenko BRLEK
TOMA, crkvenjak, TONI, clown: Robert UGRINA
MAJKA: Sofija CINGULA
CLOWNI: Ivan DODOGOVIĆ, Jurica MARČEC
“Ta priča smještena u jednu otočku, dakle relativno izoliranu župu, prica je o pokušaju mladog svećenika da u krizno poratno vrijeme lažnim čudom učvrsti poljuljanu vjeru. Stoga časnu sestru Magdalenu, a bivšu cirkusku umjetnicu Gloriju, stavlja na oltar u crkvi umjesto Bogorodicina kipa. Ali očekivano “čudo” prometnut će se u neuspjeh, odnos don Jere i Glorije u ljubav čija nemogućnost i okrutnost vraća Gloriju nazad u cirkus gdje i pogiba, osudivši svojim skokom u smrt svaki dogmatizam i totalitarizam.
Danas pak, “Glorija” oslobođena bilo kakvih ideoloških predznaka, ali uvjerena u nemoć svake ideologije, prepoznaje i ovo vrijeme, vrijeme koje mi tako rado zovemo našim, kao vlastito – dokazujući svoju nedvojbenu suvremenu pripadnost – upravo postavljanjem pravih, ključnih pitanja našega doba. A to je prije svega pitanje identiteta i sposobnosti da se (ne)izborimo za nj, zatim pitanje da li je u ovome danas koje je ostalo zakinuto za bilo koju vrst Utopije ljubav uopće moguća (kako ona romantična kakva se rađa između Glorije i don Jere, tako i ona u obitelji koja također ne odolijeva: ona Glorije i njenog oca), te pitanje manipulacije nemoćnim pojedincem od strane zatvorenih moćnih sustava.
Ovaj dramski mirakl u šest slika, kako ga je sam autor podnaslovio, upravo je sjajan teatarski izazov redateljskoj poetici Damira Zlatara Freya. Frey snažnim slikama, tu dramu otvorene strukture prostora izmješta likovno i značenjski u teatarsko mjesto zaigranosti i zapitanosti, gdje se ponajprije poseže za ludističkim elementima “Glorije”, otvarajući pri tom i vrata budućih vremena.”
Željka UDOVICIC PLEŠTINA, dramaturginja
www.sjever.hr
08.04.2020.
