Iako je euro uveden kao službena valuta u Hrvatskoj početkom 2023. godine, mnogi građani i dalje — gotovo automatski — preračunavaju svaku cijenu u kune. Bilo da ste u trgovini, na benzinskoj postaji ili sjedite na kavi i gledate račun, stari refleks vraća se brže nego što možete reći “sedam i pol”.
Zašto se to i dalje događa?
Preračunavanje nije samo navika – to je psihološki mehanizam. Dvadeset godina smo živjeli u kunama, oblikovali vrijednosti kroz njih i razvili “unutarnji kalkulator” koji nam je davao osjećaj koliko nešto stvarno vrijedi. Kada u trgovini vidimo cijenu od 3,99 eura, mozak je već u panici: "To je preko 30 kuna! Za što točno?"
Šok kad „prevedemo“ cijene
Koliko god pokušavali prihvatiti euro kao svakodnevicu, činjenica je da brojke u eurima znaju zvučati benigno – dok ih ne prevedemo. Čaša soka za 4,50 eura možda ne zvuči dramatično, ali kad čujemo “34 kune”, stvari odjednom postaju ozbiljnije. Mnogi priznaju da im se tek tada upali alarm.
Zanimljivo je da većina ljudi i dalje koristi kune kao unutarnju mjeru vrijednosti. Pitate li nekoga koliko nešto “vrijedi”, često će vam reći u kunama. To je posebice izraženo kod starijih osoba, ali ni mlađe generacije nisu imune. U anketama provedenim u raznim europskim zemljama koje su mijenjale valutu, taj prijelazni period preračunavanja često traje i više od pet godina.
Opterećenje ili pomoć?
Za neke je preračunavanje korisno – osjećaju se sigurnije, bolje procjenjuju je li cijena realna. Za druge, to je izvor frustracije, pogotovo kad shvate koliko je nešto poskupjelo. “Dok nisam preračunala, činilo mi se pristupačno. Sad mi se više ne jede”, kaže jedna čitateljica kroz smijeh.
Hoće li ikad nestati potreba za konverzijom?
Stručnjaci kažu – hoće. Postupno, kako se prestanemo referirati na stare cijene i više puta ponovimo kupovinu istih proizvoda u eurima. No do tada – ne brinite ako se u vama još uvijek javi taj “kuna kalkulator”. Niste jedini, i to je sasvim normalan dio procesa prilagodbe.