Marko Vukes, pjevač i kantautor iz Marije Bistrice, ispisao je ove godine posebno poglavlje glazbene povijesti – postao je prvi Zagorec koji je nastupio na prestižnom festivalu Beogradsko proleće. Njegova pjesma "Hrabrost" protkana emocijom i osobnom pričom, dotaknula je žiri i osigurala mu mjesto među 18 najboljih.
U razgovoru za naš portal otkriva kako je doživio taj nastup, što ga je inspiriralo na pjesmu i kakvu poruku želi prenijeti mladim glazbenicima.
Upisali ste se u povijest kao prvi Zagorec koji je nastupio na Beogradskom proleću. Konkurencija je bila velika. Kako ste reagirali kada ste doznali da ste izabrani među 18 izvođača koji su dobili priliku nastupiti?
Prije svega, bio sam radostan i zahvalan selektorima što su osjetili i prepoznali moju pjesmu „Hrabrost“. Poznata mi je duga tradicija ovog festivala i bila mi je neizmjerna čast nastaviti niz hrvatskih izvođača poput Kiće Slabinca, Tereze Kesovije, Tonija Cetinskog i Vanne, koji su upravo na ovom festivalu premijerno izveli neke od svojih najznačajnijih pjesama. Ulazak pjesme „Hrabrost“ među 18 odabranih, od ukupno 200 pristiglih iz čitave regije, za mene je u tom trenutku bio potvrda da vrijedi stvarati iz srca. Istina je da sam prvi Zagorec – na dan objave izvođača vodili su se razgovori o tome kako su nastupali Slavonci, Dubrovčani, Istrijani, Zagrepčani, ali još nijedan Zagorec nije.
Što za vas znači nastup na tom kultnom festivalu?
To mi je bila prilika da predstavim svoju pjesmu pred stručnim žirijem i priznatim regionalnim autorima i izvođačima. Festivali imaju tu posebnu vrijednost – povezuju nas glazbenike i omogućuju razmjenu iskustava i ideja, što je neprocjenjivo. Ujedno, osjećao sam i posebnu odgovornost jer mi je to bio prvi službeni nastup pred beogradskom publikom, i to u gradu mladosti moje supruge.
Jeste li zadovoljni nastupom i reakcijom publike?
Uzbuđenje je bilo golemo prije samog izlaska na pozornicu i jedva sam čekao da sve počne. Nakon prvog refrena, na pola pjesme, dvoranom se prolomio gromoglasan pljesak, nakon čega sam osjetio veliko olakšanje. Tada sam dobio potvrdu da je publika osjetila pjesmu. Nakon nastupa, mnogi su mi spontano prilazili kako bi podijelili svoje dojmove o pjesmi „Hrabrost“. Od tada pa sve do danas – a prošla su već dva mjeseca – neprestano primam poruke putem društvenih mreža od ljudi koji su se emotivno povezali s pjesmom. Posebna mi je čast bila i razgovarati nakon nastupa s renomiranim olegama koje neizmjerno cijenim, poput Dade Topića i Jelene Tomašević, koji su odvojili vrijeme i ohrabrili me svojim komentarima.
Kada su se dodjele nagrada završile, umjetnička direktorica festivala Maja Raković podijelila je sa mnom informaciju da je bila prisutna tijekom glasovanja žirija i da mi je za malo izmakla pobjeda, a kasnije je to i potvrdila medijima... Naravno da bih bio sretan da se i to dogodilo kao kruna svega, ali opet, ne mogu biti nezahvalan za činjenicu da je publika prepoznala pjesmu i zavoljela. To je u biti najveća nagrada za jednog izvođača.
Predstavili ste se emotivnom pjesmom „Hrabrost“. Možete li nam otkriti kako je pjesma nastala i što ju je potaknulo?
Kada mi je Nevena prvi put donijela tekst, osjetio sam veliku odgovornost i moram priznati da sam se u početku opirao. Znao sam da u rukama imam nešto vrijedno, ali sam istovremeno bio svjestan da to nije komercijalna pjesma, već važna poruka – ne samo za našeg sina, za kojeg je pisala te riječi, nego i za cijeli svijet. Bilo mi je izuzetno važno da glazba prati snagu riječi i dodatno pojača osjećaj „hrabrosti“. U studiju kod Luke Kovačića, kojem sam povjerio aranžman i znao da će duboko osjetiti ovu priču (što se i pokazalo točnim), pjesmu sam otpjevao „iz prve“. To se rijetko događa, i na tome sam zahvalan Bogu.
Koju poruku želite da publika ponese iz ove pjesme?
Poruka je sadržana u refrenu pjesme „Hrabrost“:
"Pusti svijet neka lovi,
sve što vidi, sve što želi.
A ti ne daj srce i dušu da ti slome –
Ti LJUBI ljubav, danas HRABROST to je.”
Što biste poručili mladim glazbenicima iz Zagorja koji tek počinju svoj put?
Neka svoje mlade godine iskoriste za istraživanje svojih dubina i osjećaja, da upoznaju sebe kao umjetnika – sa svim vrlinama i manama – i prihvate sebe upravo takvima kakvi jesu, jedinstveni. Nakon tog procesa, u zrelijim godinama, kad bolje poznaju sebe, njihova će djela biti jasnija i snažnija.
Zaključno, Marko Vukes ne krije zahvalnost za sve što mu je nastup na Beogradskom proleću donio – od susreta s publikom i kolegama, do potvrde da glazba koja dolazi iz iskrenosti i emocije zaista ima snagu dotaknuti srca. S pjesmom „Hrabrost“ ne samo da je predstavio svoj glas, već i donio poruku koja ostaje: o ljubavi, hrabrosti i autentičnosti. Ako još niste, poslušajte pjesmu koja je osvojila publiku i gotovo mu donijela pobjedu – dostupna je na linku.
Foto: Antonio Čukoić