Donosimo intervju s Patriciom Lacković iz Lovrečana, blizu Varaždina, zaljubljenicom u putovanja i vlasnicom obrta za edukaciju i savjetovanje Pa3CIA (C-creative, I-inovative, A-authentic).
Ova svestrana mlada žena, putoholičarka i poduzetnica, prije tridesete proputovala je više od 65 zemalja svijeta i osmislila jedinstven program na tržištu „Putuj s lakoćom“ koji pomaže ljudima da samostalno organiziraju svoja putovanja (unutar svog budžeta).
Inače je magistra pedagogije i portugalskog jezika i književnosti, no odlučila se za karijerni zaokret. Nakon 10 godina rada u turizmu, otvorila je svoj obrt. Također, gostuje po knjižnicama diljem Lijepe naše, održava radionice, predavanja, in-house edukacije, ali i individualna savjetovanja i grupni program.
Aktivna je i u Centru za mlade i nezavisnu kulturu u Varaždinu - P4 gdje vodi putopisna predavanja.
Od kud tolika ljubav prema putovanjima, gdje je sve bila, gdje još se najviše svidjelo, koje savjete bi dala zaljubljenicima u putovanja i kako pomaže ljudima da osmisle svoje putovanje rekla je za sjever.hr.
Za početak, možete li nam reći nešto više o sebi i od kuda vam zapravo toliko volje i ljubavi za putovanjima?
Ja sam Patricia i oduvijek sam bila znatiželjna, svestrana, voljela sam pustolovine, da se nešto događa, da vidim nešto novo, a zapravo sam dugo mislila da su putovanja rezervirana samo za one „dubljeg džepa“. Srećom, toliko su me vukla putovanja da sam s 18 godina završila tečaj za turističkog pratitelja i počela putovati Hrvatskom i Europom. Često ljudi misle da je to posao iz snova i da te „plaćaju da putuješ“, no ne bih se složila. Jako je puno odgovornosti kad vodite grupe, puno obaveza, puno stresa, seksističkih fora od vozača s kojima morate surađivati i taj posao vas zaista 'očeliči' jer ste u neposrednom kontaktu s mnogo ljudi, a svaki od njih ima svoja očekivanja, želje i potrebe, a vi ne možete udovoljiti svima.
No za mene je prekretnica bila 2016. godina kad sam se prijavila za volontiranje na Paraolimpijskim igrama u Rio de Janeiru u Brazilu. To je bila prilika koja se ne propušta, pošto sam studirala Portugalski i Pedagogiju. Radila sam više studentskih poslova i konačno skupila novce za aviokartu. Kako sam bila studentica, nisam baš imala veliki budžet, pa sam se snalazila. Bio je to moj prvi let avionom, prvi put na drugi kontinent, prvo samostalno organizirano putovanje i prvi put sam koristila Couchsurfing. Unatoč izazovima, to putovanje me zaista promijenilo, srušila sam barijere u glavi i shvatila da mogu putovati samostalno, bez agencija, po svom, da može biti mnogo jeftinije i od tad sam krenula. Taj je Brazil za mene bio na kraju svijeta, a ispao je kao pravi početak ostvarivanja mojih putničkih snova.
Koliko ste zemalja posjetili i gdje vam je bilo najljepše, gdje bi se vrlo rado ponovno vratili?
To je jedno od najtežih pitanja, jer zaista vjerujem da svaka zemlja ima nešto za ponuditi i da jako puno ovisi o nama samima. Pošto mene često vodi znatiželja, rado otkrivam i one lokalne stvari, manje poznata mjesta, ali naravno i glavne turističke atrakcije i lako se oduševim. Dosad sam posjetila preko 70 zemalja i u neke sam se vraćala mnogo puta, neke sam posjetila jednom. Rado bih se vratila svugdje jer se lako udomaćim i uvijek ima još nešto za vidjeti i doživjeti, upoznati ili otkriti. Brazil mi je bio poseban, Island mi je favorit što se tiče prirodnih ljepota, Južnoafrička Republika što se tiče životinjskog svijeta (safari, ronjenje s morskim psinama), ugodno me iznenadio Jordan, Libanon i Iran, oduševila sam se i Kirgistanom i Uzbekistanom, Meksiko i Kolumbija su također u jako lijepom sjećanju, kao i Tajland i Kambodža te Indonezija. Od europskih zemalja posebno volim Portugal, Španjolsku, Italiju, ali i susjednu Sloveniju, te i dalje volim istraživati i Lijepu našu.
S čime ste se sve susreli na putovanjima? Imate li kakve zanimljive anegdote s putovanja?
Sa svime! Putovanja su često intenzivna, nekad ide sve po planu, a nekad bude puno izazova. No na to sve gledam kao prilike za rast. Bilo je otkazanih letova, nepostojećih smještaja, spavanja u metrou, kampiranja u pustinji, pokušaja krađe u hostelu (koji smo uspjeli spriječiti), isprobavanje najrazličitije hrane, lutanja po sumnjivim ulicama, ugrizi stjenica, planinarenja bez adekvatne opreme, nepromišljene i opasne stvari… No nerijetko nas ugodno iznenadi i lokalno stanovništvo koje zaista želi pomoći. U Kirgistanu smo stopirali vojno vozilo i vozili se jednom od najopasnijih cesta, dok je vozač imao zlatne zube i trusio Vodku, a kasnije smo zaglavili na granici i čekali prijevoz, a upoznali smo i njihovu J. Lo. Takvih je priča mali milijun pa je knjiga u nastajanju.
Jeste li negdje doživjeli neko neugodno iskustvo i bojali se, odnosno požalili što ste baš tamo otputovali?
Nikad nisam požalila. Bilo je svakakvih iskustva i potencijalno opasnih situacija, no na kraju je sve nekako ispalo dobro. U Turskoj smo imali kvar automobila, u Meksiku smo imali sudar, na Siciliji smo dobili kazne za parking, u Kolumbiji smo zalutali u favelu, na Islandu smo ostali bez struje, u Nepalu nije bilo tople vode u planinama, u SAD-u smo ostali na ulici s policajcima i vojskom jer je atentator bio na slobodi, na Sejšelima je bila kuga, a na Cipru sam zaglavila u Covid karanteni. Priča zaista ne nedostaje, no na kraju je sve ispalo dobro. Neke stvari bih danas vjerojatno pametnije napravila, ali moj moto je - Sreća prati odvažne!
Koje su zemlje po vama najbolje za posjetiti i istražiti, a koje su 'opasne', odnosno u njima ne smijete na sva mjesta, kvartove i slično...
Moja filozofija je da ako me nešto treba snaći, snaći će me u bilo kojem kutku svijeta. Nemam taj strah od „opasnih“ zemalja jer i kod nas se mogu dogoditi opasne stvari, prirodne katastrofe ili se možete slučajno naći u krivo vrijeme, na krivom mjestu. Nekako vjerujem i da me Bog čuva jer putujem otvorenog srca i iz dobrih namjera. Često je ljudima teško shvatiti zašto putujem u „opasne“ zemlje, ali za mene je opasnije udovoljavati svima i ne slijediti svoje snove. Svakako, prije puta se treba bitno informirati, upoznati s lokalnom kulturom i običajima, što se u toj zemlji smije, a što ne, poštovati lokalne običaje, ne izazivati, ne ulaziti u sukobe, kloniti se sumnjivih mjesta i općenito koristiti zdrav razum i slušati instinkte.
Putnici početnici mogu krenuti i od Hrvatske, pa preko susjednih zemalja koje također imaju toliko toga za ponuditi (primjerice Sarajevo nam je blizu, a toliko je drugačije i zanimljivo) pa se onda otisnuti i na malo dalja putovanja kad steknu samopouzdanje i kad se uvjere da mogu sami. Flixbus ili Ryanair su odlični za početak, a kasnije se naravno lakše otisnuti i dalje.
Kakvi su ljudi po vašem mišljenju u zemljama koje ste posjetili?
Pokazalo mi se da svakakvih ljudi ima svugdje - i na kraju svijeta i koda nas možete pronaći i one dobre, iskrene, gostoljubive, brižne, ali i one sa skrivenim namjerama, one koji vas žele iskoristiti, 'izbiti vam pare' iz džepa. Da ne generaliziram previše, po meni je najbitnije da si Čovjek, koje god da si rase, vjere, opredjeljenja, spola, roda itd. Što više putujem, to se više i uvjeravam koliko je kvalitetna i dobra usluga kod nas u Hrvatskoj, koliko smo dobri domaćini i koliko bogatstva imamo na ovom malom prostoru. A od ljudi, posebno su mi ostali u sjećaju Indonežani kao dragi, jednostavni, simpatični, žele pomoći (no i među njima je naravno bilo, u turističkim središtima ljudi koji vas žele prevariti).
Koju ste sljedeću destinaciju izabrali i kad ćete je posjetiti?
Nekad ja izaberem destinaciju, a nekad one mene haha, tako da se početkom travnja, nakon gotovo 6 godina ponovo vraćam u Vijetnam i Kambodžu i tome se baš veselim! Zanima me koliko se tog promijenilo i kako ću sad ipak nešto zrelija doživjeti neke iste i neke nove lokacije. U planu su svakako i neka kraća putovanja, ovisi gdje Ryanair ima jeftine aviokarte te roadtrip po susjednim zemljama, ako se skupi društvo te kad zatopli bicikliranje po Hrvatskoj i susjednim zemljama.
Osmislili ste i jedinstven program na tržištu „Putuj s lakoćom“ koji pomaže ljudima da samostalno organiziraju svoja putovanja (unutar svog budžeta). O čemu se radi i na koji način savjetujete ljude o putovanjima?
Program pokriva sve – od putničkog mindseta, planiranja, organizacije, pakiranja, realizacije, sigurnosti na putu, pa čak i što nakon putovanja. Korisnici dobivaju pristup edukacijskoj platformi s video lekcijama, PDF materijale, vježbe, pristup FB grupi, no najvrjedniji su naši online susreti gdje radimo konkretno na njihovim izazovima, nedoumicama, odgovaram na sva pitanja i demonstriram što, gdje, kako i slično. Osim programa, osmislila sam i Vodič za samostalnu organizaciju putovanja, e-book 100 savjeta za jeftinija putovanja, za manje stresa i više samopouzdanja te individualne konzultacije i pomoć kod planiranja putovanja.
Jesu li Hrvati i koliko zainteresirani za putovanja i koje ih zemlje najviše zanimaju?
Hrvati su generalno zainteresirani za putovanja, ali još uvijek su često u ulozi žrtve (blago tebi, joj i mi bismo, ali… nema vremena, nema novaca, nema se s kim, opasno je i tako dalje). Oni koji se ipak odluče putovati, često biraju Grčku, Maltu, Portugal, Španjolsku, uglavnom toplije destinacije, ali i daleke, egzotične destinacije poput Tajlanda, Indonezije, Maldiva, Mauricijusa, Meksika…No zamijetila sam i trend „brojanja država“ i „bili smo tu i tu“ samo radi popularnosti i slika, dok za mene putovanja zaista imaju odgojno-obrazovnu notu i smatram ih cjeloživotnim učenjem jer razvijamo i brusimo razne životne vještine (od komunikacije, orijentacije, pregovaranja, snalaženja, rješavanja problema, do budžetiranja)…
Održavate i predavanja po knjižnicama, razne radionice i slično...
Da, često održavam putopisna (i motivacijska) predavanja da ljudima približim destinacije koje sam posjetila, da ih informiram, inspiriram i potaknem na putovanja, srušim neke mitove, odgovorim na njihove nedoumice i u tome baš istinski uživam, da nekome mogu prenijeti svoja iskustva i pomoći svojim savjetima, iako putovanja zaista ovise i o samom putniku. Razne radionice (kako pronaći jeftine aviokarte, odgovarajući smještaj, kako se kretati u novoj državi) održavam uživo, ali i online. Mnogo savjeta dijelim na svom putničkom blogu - patricia-lackovic.from.hr
Aktivni ste i u Centru za mlade i nezavisnu kulturu u Varaždinu gdje vodite putopisna predavanja...
Tako je, pokrenula sam ciklus putopisnih predavanja u P4 centru za mlade gdje osim mene, publika ima priliku čuti i druge svjetske putnike i poznatije i one lokalne, samozatajne. Također, uz glavnu organizatoricu Loru Pleško, već 2 godine pomažem u organizaciji Out of office konferencije (gdje sam i predavačica) koja skuplja putnike i ljubitelje putovanja, razmjenjujemo iskustva, inspiriramo se, povezujemo se i planiramo nove pustolovine.
Za kraj bih poručila svima, ne dajte da vas strah koči! Putujte, istražujte svijet i sebe! Odvažite se jer kasnije bi mogli žaliti za propuštenim prilikama. Ne čekajte mirovinu da počnete putovati, krenite što prije jer svijet čeka! A ako trebate pomoć na tom putu, rado ću vam biti podrška!
Možete me zapratiti na Instagram profilu gdje sam najaktivnija i sa zajednicom dijelim mnogo savjeta, trikova, iskustva, ideja za putovanja itd.
https://www.instagram.com/patricia_wanderlust_pl/
i.belošević/sjever.hr 17.03.2024.