Nakon što je prošli tjedan iz Upravnog vijeća Dječjeg vrtića Šlapica stiglo priopćenje kako Grad Oroslavje neće roditeljima sufinancirati trošak smještaja djece u privatnom vrtiću i očitovanja gradonačelnika Viktora Šimunića kako Gradsko vijeće nije donijelo nikakvu odluku o ukidanju sufinanciranja vrtića, medijima su se obratili roditelji navedenog vrtića, jer kako kažu, putem društvenih mreža i drugih medijskih kanala kruže različite nepotpune informacije te se stvara iskrivljena slika cijele situacije.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
Kao što je sam gradonačelnik rekao, točno je kako Gradska uprava na čelu s njime nije donijela odluku o ukidanju sufinanciranja za vrtiće, te postoji odluka o sufinanciranju (donesena 12.9.2025.), i na temelju koje je za svako dijete izdana potvrda o sufinanciranju koja vrijedi do kraja ove godine (kako stoji u potvrdi do 31.12.2025.). No, brojni upiti nastali su upravo zbog novog Plana proračuna za 2026. godinu s projekcijama za 2027. i 2028. godinu iz kojeg je vidljivo u Posebnom dijelu, pod pozicijama „A211001 Financiranje smještaja djece u vlasništvu drugih općina i gradova“ i „Aktivnost A211002 Pomoć u radu dječjih vrtića u privatnom vlasništvu“ kako su sredstva za 2026. godinu prepolovljena dok su sredstva u projekcijama za 2027. i 2028. godinu u potpunosti i ukinuta.
Nastavno na navedeno, jedino što se može zaključiti kako će u narednoj godini po otvaranju novog područnog vrtića, doći do prestanka podrške (sufinanciranja) od strane grada za svu gradsku djecu koja nisu polaznici gradskog vrtića. Točno je da u ovom trenutku nije ukinuto sufinanciranje, za gradski sigurno ni neće, no što nam slijedi u 2026. godini i sve naredne godine po pitanju sufinanciranja privatnih vrtića/objekata obzirom na ono što nam je prikazano u Planu i projekcijama?
Valja naglasiti kako su roditelji spomenutog vrtića posljednjih nekoliko godina održali sastanke s gradonačelnikom kako bi iznijeli viđenje cjelokupne problematike sufinanciranja privatnog vrtića te našli zajedničko rješenje. Naravno da na brojna pitanja nismo dobili odgovor, niti je bilo moguće očekivati da ćemo ih i dobiti. A i sada, što je i potvrdio sam gradonačelnik kroz svoju objavu, postoje brojne nepoznanice u svezi rada i funkcioniranja budućeg vrtića, stoga nam se krajnje suludo čini ovakav pristup rezanja troškova za sufinanciranje privatnih vrtića i drugih obrta. Postavlja se pitanje na temelju kojih analiza je izrađen Plan proračuna u pogledu ove tematike, odokativnom procjenom?!
Sama zabrinutost roditelja može se vidjeti i kroz uključivanje u javno savjetovanje, naglašavamo kako tijekom prošlogodišnjeg internetskog savjetovanja nije zaprimljena niti jedna sugestija, prijedlog ili komentar, što nije slučaj za ovu godinu, gdje su roditelji iznijeli svoje viđenje, opisali probleme s kojima su se susreli, dali prijedloge, molbe i razloge zašto je važno da Grad osigura nastavak sufinanciranja i za djecu u privatnim vrtićima/obrtima po otvaranju novog područnog vrtića. Ukratko, mahom se radi o djeci koja su sada već adaptirana u okolinu, stekla stabilitet i povjerenje u odgojiteljice i stručni tim, a upisani su u privatni vrtić jer prethodnih godina roditelji nisu imali druge mogućnosti. Upisne kvote za gradski vrtić su bile male ili ih uopće nije bilo. Stava smo kako bi se sufinanciranje privatnih vrtića/obrta u određenoj mjeri trebalo nastaviti i po otvaranju novog područnog vrtića jer time Grad potvrđuje da zaista brine o svoj djeci, osiguravajući pluralizam u predškolskom odgoju i obrazovanju, te dajući roditeljima pravo na izbor, izbor u najboljem interesu djeteta. Mnogima od nas upravo je spomenuti vrtić najbolji interes djeteta. Vrtić koji preko 20 godina kontinuirano popunjava nedostatne gradske kapacitete. Vrtić koji nije samo ustanova već mala zajednica, drugi dom našoj djeci. Vjerujemo kako brojni građani nisu upoznati i sa činjenicom kako se sam vrtić gradio uz suglasnost tadašnje vlasti gdje je i obećano kako neće doći do ukidanja subvencije. Naravno tu sad svatko može reći da su to bila ta neka druga vremena, drugi ljudi. No, budimo svjesni činjenice kako je nastavak sufinanciranja prvenstveno nastavak pružanja podrške roditeljima, a ne ustanovama.
Prestanak sufinanciranja privatnog vrtića za mnoge roditelje loše će se odraziti i na njihove kućne proračune, te se roditelje neće moći voditi načelom najboljeg interesa djeteta već će biti primorani “prebaciti” dijete u novi gradski vrtić. Takve odluke najviše će ići na štetu djece koja bi se trebala opet ispočetka adaptirati na novu okolinu i prolaziti sve ispočetka. Kontinuitet i sigurnost jednako je važna kako maloj djeci, djeci koja su tek krenula, tako i starijoj djeci, koja su pri kraju vrtićke dobi. Samo neke od negativnih posljedica mogu biti stres i anksioznost, poteškoće u prilagodbi, privremena regresija u napretku, posebno na planu socijalnih vještina, itd., što se posebno odnosi na djecu mlađe dobi, odnosno od 1 do 5 godine. Naša djeca nisu stvari da ih se samo tako seli iz ustanove u ustanovu, a uzmimo u obzir da velika većina roditelja nije imala izbora prilikom upisa svog djeteta obzirom da mjesta u gradskom vrtiću godinama nije bilo.
Postavlja se pitanje djece s teškoćama u razvoju, budući da se u konkretnom slučaju ne radi o samom premještanju iz jedne ustanove u drugu, nego o obvezi novog gradskog vrtića na sklapanje opservacijskog ugovora na 3 mjeseca. Što u slučaju da gradski vrtić neće biti u mogućnosti zadovoljiti potrebe te djece i nakon 3 mjeseca djeca ostanu bez mjesta i u gradskom (a već ranije i u privatnom vrtiću). Ovo je još samo jedan primjer u kojem se Grad očito nije vodio najboljim interesima djece.
Isto tako smo svjesni da i uz izgradnju novog područnog vrtića, postoji velika vjerojatnost kako neće biti dovoljno mjesta za svu djecu s područja Oroslavja, osobito kako znamo da sve mora biti po državnom pedagoškom standardu. Što ako se utvrdi kroz godinu dvije kako su potrebni dodatni kapaciteti, što će biti tada?
Gledajući na to da i naša djeca pređu u novoizgrađen vrtić postavlja se pitanje hoće li uopće imati adekvatno osoblje budući da oglasi za radna mjesta odgojitelja “vrište” na burzi rada i da je to zanimanje koje polako izumire te da neće biti lako naći 18 novih adekvatnih odgojitelja za 9 novih vrtićkih skupina. Mi kao roditelji ne želimo “čuvalište” već odgojno- obrazovnu ustanovu kao što je vrtić u kojem nam djeca sada borave.
Na društvenim mrežama spomenuta je mogućnost rebalans proračuna ukoliko se ispostavi kako predviđena sredstva u idućoj godini neće biti dovoljna za sufinanciranje privatnih vrtića/obrta. Ta opcija pokazala se temeljem prethodnog iskustva vrlo lošom za nas roditelje. Naime, takav prijedlog smo mi roditelji imali već prethodnih godina, pa nam je rečeno kako nije moguće, kako nema dostatnih sredstava, s napomenom da se trebamo idući puta na vrijeme, za narednu godinu, uključiti u javno savjetovanje, što sada i činimo.
Ovakvo smanjenje i naposljetku ukidanje ne samo da utječe na roditelje Šlapice već i na sve druge roditelje koji svoju djecu imaju u drugim privatnim vrtićima, obrtima ili čuvaonicama. Isto tako, iz samog Plana proračuna vidljivo je kako postoje dostatna sredstva, no ona su raspoređena na razne druge stavke, za koje bismo slobodno mogli reći kako nisu toliko ključne.
Ukoliko se i zaista ide prema potpunom ukidanju, za što nikako nismo, smatramo kako je važno da ono ide postepeno, kako bi se dalo dovoljno vremena za potpunu informiranost i prilagodbu kako samih roditelja tako i privatnih ustanova/objekata koji su sve ove godine pružali potrebnu uslugu, jer upravo te privatne ustanove/objekti su sve ove godine bile na raspolaganju roditeljima, na raspolaganju kada grad nije mogao osigurati mjesto u gradskom vrtiću. Na jednom od održanih sastanaka sa gradonačelnikom, pitalo nas se za prijedloge te smo predložili jedan model navedene tranzicije, no vidljivo je da se isti nije uvažio. Model koji bi ostavio dovoljno vremena samim ustanovama za reorganizaciju svojeg poslovanja, ali i roditeljima da isprate svoju djecu do školskih klupa iz okruženju gdje se dijete najsigurnije osjeća.
Zaključno, nitko od nas nije protiv izgradnje i novih mjesta za djecu u gradskom vrtiću jer je to gorući problem današnjice u cijeloj državi, a i svjesni smo da Grad raste, te da mladim obiteljima sa malom djecom predstavlja izbor za život i rad. Međutim, je li u redu smanjiti i u konačnici ukinuti sufinanciranje za privatne vrtiće/objekte te na taj način ekonomski poprilično pogoditi značajan broj obitelji grada Oroslavja? Zakon i praksa dopuštaju da jedinica lokalne samouprave javne potrebe osigurava vlastitim vrtićem i/ili sufinanciranjem programa drugih osnivača, stoga nas zanima zašto postoji potreba da se ono što se gradilo godinama i kontinuirano se i dalje nadograđuje, što se pokazalo kvalitetnim, ovakvim pristupom pokušava urušiti?
Stoga ovim putem pozivamo Grad da se prvenstveno vodi načelom najboljeg interesa djeteta, da bude grad koji brine o svima, koji čuje svoje građane!
Kao i do sada spremni smo za konstruktivan razgovor i rješenja koja štite obitelji i djecu, te osiguravaju dugoročnu održivost i raznolikost predškolskog sustava.
Roditelji u potpisu:
Antonija Glavač Sačer i Matija Sačer, Lucija Javorić Barić i Danijel Javorić Barić, Ksenija Miklenić i Saša Crnec, Teodora Ilić i Dejan Ilić, Marija Koprivnjak i Matko Koprivnjak, Josipa Ptiček i Danijel Ptiček, Barbara Komin i Matija Komin, Gordana Čičko Kljaić i Ivan Kljaić, Ivana Bartovčak i David Bartovčak, Andreja Japec, Nikolina Grdović i Saša Kovačec, Nina Iveković Wild i Shaun Wild, Marcela Curman Posavec i Matija Posavec, Anamarija Skušić Kolar i Tomica Kolar, Petra Strugar i Valentino Strugar, Petra Horvat i Bernard Horvat, Martina Zanoški i Luka Vrančić, Ana Požega, Đurđica Gudan i Goran Gudan, Suzana Drempetić i Krunoslav Drempetić, Viktorija Šakoronja, Melani Pišković i Neven Pišković, Martina Golub i Jurica Golub, Mateja Škof Čerkez, Andreja Juranić Knezić i Josip Knezić, Ivana Novosel i Zvonimir Novosel, Tomislav Pakelj i Petra Pakelj, Anita Herceg i Danijel Herceg, Anđelko Kraljić i Ivana Kraljić, Petra Novosel i Tomislav Novosel, Nevenka Tuđa i Leo Tuđa, Petra Španec Visinski i Valentino Visinski, Nataša Levak, Mario Čižmek i Martina Znika Čižmek, Valentina Ladišić i Darko Ladišić, Josip Jureković i Marija Beber, Monika Barić i Mate Romac, Tena Marić i Ivan Marić, Kristiana Frinčić Vertuš i Marko Vertuš, Ivana Kučak i Dragutin Kučak, Štefica Novosel i Nedjeljko Novosel, Monika Šuk i Dario Šuk, Mateja Suntešić i Dario Suntešić, Lucija Posavec i Danijel Posavec, Mario Grgec i Irina Grgec, Petra Ladović i Krešo Sojč, Irena Bingula i Željko Bingula, Elena Balažić i Damir Balažić, Doris Đermek i Dinko Špehar, Maja Fuček Hren i Igor Hren, Jelena Bratković, Vitomir Mikulec, Martina Perković i Marko Perković, Silvija Pavlina i Darko Pavlina, Sanda Šalin i Dario Šalin, Maja Bahmet i Enriko Bahmet, Valentina Gajski, Diana Gospočić i Marko Gospočić, Željka Tuđen Curman i Tihomir Curman, Maja Galoić i Davor Galoić, Nikolina Bertol i Tomislav Bertol.