Na inicijativu njemačke organizacije za tumore mozga još 2000. godine, 8. lipnja svake godine obilježava se Svjetski dan oboljelih od tumora na mozgu s ciljem podizanja svijesti i informiranja ljudi oko ove bolesti.
Kako piše Hrvatski zavod za javno zdravstvo, tumore mozga dijelimo na primarne i sekundarne (metastatske). Primarni tumori nastaju od moždanog parenhima ili drugih tvorbi u lubanjskoj šupljini (krvne žile, limfne žile), a sekundarni su tumori metastatski (najčešće tumori dojke i pluća).
– Primarni tumori mozga raznolika su skupina bolesti, a nastaju kad se stanice u mozgu počnu nekontrolirano dijeliti. Mogu biti benigni ili neodređene prirode, u tom slučaju rastu sporo i nakon uklanjanja su manje šanse za povratak bolesti. Međutim, problem može predstavljati njihov smještaj i otežano uklanjanje. Zloćudni tumori mozga rastu brže i češće se šire na druge dijelove mozga, a najčešći zloćudni tumor mozga je glioblastom, koji je ujedno i jedan od tumora s najlošijom prognozom – piše HZJZ.
Prema posljednjim podacima Zavoda, u Hrvatskoj je u 2020. godini dijagnosticirano 418 (50 posto kod žena) primarnih zloćudnih tumora mozga, od čega 81 posto kod osoba starijih od 50 godina. Iako su češći u starijoj dobi, zloćudni tumori mozga jedno su od najčešćih zloćudnih oboljenja kod djece, piše HZJZ, te su u 2020. godini odgovorni za 13 posto svih dijagnoza zloćudnih bolesti kod djece mlađe od 19 godina.
Prema pisanju Ministarstva zdravstva, godišnje se u Hrvatskoj dijagnosticira između 430 i 510 slučajeva malignog tumora mozga, bez prisutnih značajnijih promjena u trendu pojavnosti ove bolesti.
Nažalost, ne postoji način prevencije tumora mozga, a jedini potvrđeni rizični čimbenik je izlaganje zračenju, odnosno radijaciji. Mali udio tumora mozga povezan je s određenim genetičkim sindromima, kao što su tuberozna skleroza i Li-Fraumeni sindrom.
Do pojave simptoma kod tumora mozga dolazi zbog porasta intrakranijalnog tlaka, i tada se mogu javiti glavobolje, napadaji, vrtoglavice ili gubitak svijesti, problemi s vidom, zbunjenost ili promjene u ponašanju.
– Osim navedenih simptoma, smještaj tumora može dovesti do specifičnih simptoma, ovisno o tome u kojem se dijelu mozga tumor nalazi, pa se tako mogu pojaviti slabost ili paraliza jednog dijela tijela, gubitak njuha ili sluha, poteškoće pamćenja, govora, čitanja ili pisanja i mnogi drugi simptomi – navodi HZJZ.
Pri pojavi simptoma, potrebno je u dogovoru s liječnikom obaviti detaljni neurološki pregled uz dijagnostičke slikovne pretrage. Pritom se najčešće upotrebljavaju kompjutorska tomografija (CT), magnetska rezonanca (MR) i angiografija, a precizno dijagnosticiranje također se provodi uzimanjem uzoraka za patohistološku analizu, ako je tumor dostupan.
U liječenju se koriste različite metode, ovisno o vrsti i lokalizaciji tumora: operacija, zračenje ili kombinacija navedenih metoda. Ako je tumor nedostupan kirurškom liječenju ili je previše proširen, može se pokušati primjena liječenja kemoterapijskim lijekovima, piše Hrvatski zavod za javno zdravstvo.
foto: ilustracija
sjever.hr/hzjz.hr
08.06.2024.
